Image default
Prepiska

Miroljub Todorović: Pismo Marini Abramović

[vc_row][vc_column][vc_column_text]

13.septembar 2019.

Draga Marina,

Pratim pripreme za tvoju izložbu u MSU i radujem se što ćeš posle toliko godina izlagati u Beogradu. Izložba se ovde veoma lepo najavljuje u kulturnim rubrikama, emisijama na televiziji, novinama i časopisima tako da verujem da će biti pravi događaj godine u našoj kulturi.

Ja sam ovih dana preturao po svojoj arhivi i izvukao (skenirao) tvoje radove objavljene u časopisu SIGNAL, katalozima, antologijama signalizma gde sam te zastupao. Originalni radovi su izgubljeni u štamparijama, redakcijama i mojim selidbama ali skenirani iz publikacija gde su objavljeni sasvim dobro izgledaju. To su ”A” i ”Smoke” objavljeni u SIGNALU, broj 1, 1970, ”B i njegova projekcija” 1, objavljen u SIGNALU broj 2-3, 1971, ”Sound environment: Aeroport” (fotografija), 1972, objavljena u SIGNALU 8-9, 1973, ”B i njegova projekcija” 2, izlagan na izložbi ”Signalizam” u Salonu MSU, 1975 ii objavljen u katalogu izložbe, ”Zvučni ambijent – Sound Environment”, objavljen na naslovnoj strani SIGNALA 6-7, 1972 i ”Izlaženje iz kvadrata”, objavljen u ”Signalistička poezija” (izbor) u mađarskom časopisu ”Uj Simpozion”, 1971.

Mislim da bi ovi  radovi trebalo da se nađu na tvojoj retrospektivnoj izložbi jer, ruku na srce, ti si preko signalizma ušla u novu umetničku praksu. Ako si u Beogradu dođi kod mene i pogledaj ove radove. Ako nisi, javi Dejanu Sretenoviću da on dođe i pogleda. Dejan i ja se znamo. Pre pet godina dolazio je kod mene da preuzme radove fluksusovaca, koje imam u svom arhivu, za izložbu ”Fluksus u Beogradu” koju je pripremao: Dik Higins, Jozef Bojs, Rej Džonson, Volf Fostel, Robert Filiu, Ken Fridman. Te godine je otkupljeno i više mojih radova iz 1969-70 koji se sada nalaze u stalnoj postavci MSU.

Javi se.

Puno te pozdravljam,

Miroljub


18. septembar 2019.

Dragi Miroljube,

Otkako sam u Beogradu nemam ni trenutka fizičkog vremena. Znam da je za tebe signalizam najvažnija stvar na svetu, ali za mene ja to bila samo jedna kratka faza u pedesetogodišnjem stvaranju koje ćes imati prilike da vidiš u Muzeju. Stavila sam jedan članak sa tobom u vitrinu. Nadam se da ćes biti zadovoljan i da ćes razumeti moje razloge

Srdačno,

Marina Abramović

[/vc_column_text][vc_empty_space][vc_custom_heading text=”Marinini radovi objavljeni u časopisu Signal i izlagani na izložbama signalizma:” font_container=”tag:h3|text_align:center” google_fonts=”font_family:Roboto%3A100%2C100italic%2C300%2C300italic%2Cregular%2Citalic%2C500%2C500italic%2C700%2C700italic%2C900%2C900italic|font_style:400%20regular%3A400%3Anormal”][vc_empty_space][vc_gallery type=”image_grid” images=”9807,9809,9810,9811,9812″][vc_empty_space][vc_custom_heading text=”U nastavku pročitajte tekst koji govori o uticaju signalizma na stvaralaštvo Marine Abramović:” font_container=”tag:h5|text_align:left” google_fonts=”font_family:Roboto%3A100%2C100italic%2C300%2C300italic%2Cregular%2Citalic%2C500%2C500italic%2C700%2C700italic%2C900%2C900italic|font_style:400%20regular%3A400%3Anormal”][vc_empty_space][vc_column_text]

Nikola Pešić: MARINA ABRAMOVIĆ U SIGNALIZMU

Napuštanje slikarstva i uključivanje Marine Abramović u “novu umetničku praksu“ u literaturi se uglavnom vezuje za aktivnosti Galerije Studentskog kulturnog centra u Beogradu i previđa se činjenica da je ona prethodno bila aktivna u neoavangardnom umetničkom pokretu signalizma.1Izuzetak je knjiga Olivere Janković o beogradskom periodu Abramovićeve, vidi Janković 2012: 26. O vezi Abramovićeve i signalizma pisali su još Živković 1994 i Pavlović 2002, ali glavni predmet proučavanja u ovim izvorima je signalizam, a ne umetnost Abramovićeve. O Abramovićevoj i signalizmu iz pera Todorovića, vidi Todorović 2005. Čak ni u inače iscrpnoj biografiji Abramovićeve2Vestkot 2013 [2010] nema nijedne reference na signalizam.

Pokret signalizma, čiji je osnivač pesnik Miroljub Todorović, delovao je u Beogradu od 1968. godine, u oblasti vizuelne, konkretne i akcione poezije.3Objavljena su tri manifesta signalizma: „Manifest pesničke nauke“ (1968), „Manifest Signalizma – Regulae Poesis“ (1969) i Signalizam (1970). Od 1970. do 1973. godine izašlo je devet brojeva časopisa „Signal“. Vidi Šuvaković 2005: 561 Odmah po završetku Akademije likovnih umetnosti u Beogradu, Marina Abramović se po preporuci Zorana Popovića, budućeg kolege iz grupe šestoro umetnika u Studentskom kulturnom centru, uključila kao član redakcije u rad na prvom broju časopisa “Signal“ (1970),4Todorović (ur.) 1970 u kojem je objavila svoju vizuelnu poeziju (“Dim“ i “A“). Abramovićeva je bila predstavljena na izložbi jugoslovenske signalističke poezije, 1971. godine u Milanu i to je bila njena prva izložba van Jugoslavije. Zoran Popović kaže da je Abramovićeva bila “od samog početka veoma zagrejana za ideje signalizma“ (Popović 2005: 36). O žaru koji je Abramovićeva gajila prema signalizmu govori i njeno pismo upućeno Miroljubu Todoroviću 1971. godine iz Zagreba, gde je u to vreme pohađala postdiplomske studije. Ovo pismo je veoma dragoceno jer omogućava pogled na mladu Marinu Abramović, još nesigurnu u sebe i bez značajne ideje o tome kakvom umetnošću želi da se bavi.5Na primer, svoju vizuelnu poeziju objavljenu u prvom broju “Signala“ Abramovićeva u pismu Miroljubu Todoroviću komentariše: “I sve to što sam napravila za naš prvi broj časopisa bilo je neodređeno, bez neke jasne predstave o ideji (jer je nisam ni imala) [Todorović 1980]

Prvi zvučni ambijenti Abramovićeve, nastali na samom početku njenog delovanja u Studentskom kulturnom centru, mogu se opisati kao signalistička poezija. Fotografija koja ilustruje njen zvučni ambijent „Belo“ (1972) objavljen je na naslovnoj strani „Signala“ br. 6/7, posvećenog signalističkoj
gestualnoj poeziji. Fotografija koja ilustruje zvučni ambijent „Aerodrom“ (1972), takođe je objavljena u „Signalu“ br. 8/9.7 Signalistička gestualna poezija se zasniva “uglavnom na gestu i znaku“. Todorović objašnjava:

“Gestualni pesnik stvara u prostoru koristeći elemente od verbalnih preko vizuelnih do zvučnih da bi oblikovao svoje delo. Jezik pesme ovde čini skup verbo-voko-vizuelnih elemenata. Ova vrsta signalističke poezije ukida sve granice između pesme, teatra, hepeninga i konkretne životne akcije. Pesnik u njoj i kroz nju postaje neotuđivi deo svogumetničkog akta uključivši celokupno biće u informaciono dejstvo (značenje) pesme“ (Todorović [ur.] 1972: bez paginacije).

Bez obzira što je kasnije napustila signalizam i više se usmerila na delovanje pod okriljem kritičara “nove umetničke prakse“ okupljenih oko Studentskog kulturnog centra, može se reći da su neki od prvih performansa Marine Abramović nastali izvesno pod značajnim uticajem signalizma. Gest i znak, o kojima govori Todorović, osnova su njenog čuvenog performansa “Ritam 5“ (1974): njegovu strukturu sasvim jasno čine znak zvezde i gest stapanja umetnice sa njom.

Mesec dana nakon “Ritma 5“, u maju 1974. godine, Abramovićeva je učestvovala na izložbi “Signalizam“ u zagrebačkoj “Galeriji suvremene umjetnosti“. Na stranici kataloga izložbe koja ilustruje njen doprinos izložbi reprodukovana je njena vizuelna pesma “A“ i fotografija metronoma postavljenog u prostor galerije. Prema Todoroviću, proticanje vremena je u “signalističkoj kosmogoniji“ imalo značajnu ulogu i moguće je da je Abramovićeva kroz razgovore s njim pronašla podsticaj za tadašnje izlaganje metronoma.

Abramovićeva je metronom upotrebila ponovo na samostalnoj izložbi u “Galeriji suvremene umjetnosti“ u oktobru 1974. godine, u okviru koje je izvela performans “Ritam 2“ (1974). Ona je tom prilikom u pet praznih prostorija galerije izložila metronome koji su otkucavali pet različitih taktova. Zanimljivo je da je fotografija metronoma koja je objavljena u katalogu izložbe „Signalizam“ u Zagrebu 1974. godine reprodukovana ponovo 2001. godine u monografiji Abramovićeve “Artist Body“, ali pogrešno potpisana: ispod nje piše da je to fotografija sa navodne izložbe u galeriji “Ričard Demarko“ u Edinburgu 1971. godine (takva izložba nikada nije postojala).6Ričard Demarko je organizovao pojavljivanje mladih jugoslovenskih umetnika na festivalu u Edinburgu 1973. godine, kada je i Marina Abramović prvi put boravila tamo i izvela performans „Ritam 10“. I u monografiji “The Artist Is Present“ iz 2010. godine takođe je preko cele strane reprodukovana jedna druga fotografija metronoma, takođe potpisana kao da je sa navodne izložbe u galeriji “Ričard Demarko“. Pored fotografije je izjava Abramovićeve u kojoj saopštava na kojim je sve izložbama koristila metronom, ali u njoj se ne spominje izložba “Signalizam“, na kojoj ga je prvi put upotrebila.

U novijem radu Abramovićeve, metronom će postati pomoćni instrument u radovima koji pozivaju na praktikovanje “mindfulness“ meditacione tehnike. Abramovićeva kaže: “Metronom daje osećaj vremena i prisustva. Njegov zvuk pomaže u usredsređivanju na ovde i sada“ (Abramović 2010: 50). Na primer, metronom će zauzimati značajno mesto u strukturi njenog performansa “Kuća s pogledom na okean“ (2002) tokom kojeg ga je Abramovićeva često uključivala kako bi naglasila prolazak vremena. Upotrebiće ga i u instalaciji “Podmlađivač astralne ravnoteže“ (vidi 5.3.3). Možemo da zaključimo da su elementi istraživanja Abramovićeve u okviru pokreta signalizma, poput metronoma i shvatanja značaja proticanja vremena, ostali značajni i u njenom kasnijem radu.

Abramovićeva će 2005. godine ustupiti Todoroviću reprodukciju svoje umetničke fotografije načinjene te godine pod nazivom “Portret s škorpijom (otvorene oči)“, kako bi bila objavljena u časopisu “Gradina“ posvećenom pokretu signalizma. U svom imejlu Abramovićeva se tom prilikom zahvalila Todoroviću na katalozima koji su je podsetili “na davne stare dane“.

LITERATURA:
ABRAMOVIĆ, Marina, 2010, Artist Is Present, New York: Museum of Modern Art.
BEK, Božo (ur.), 1974, Signalizam, katalog, Zagreb: Galerija suvremene umjetnosti.
– 1976, Abramović, katalog povodom izložbe M. Abramović u Galeriji suvremene
umjetnosti 14. oktobra 1974. godine, Zagreb: Galerija suvremene umjetnosti.
CELANT, Germano, 2001, Marina Abramović. Public Body. Installations and
Objects 1965-2001, Milan: Charta.
JANKOVIĆ, Olivera, 2012, „Marina Abramović. Rani radovi – beogradski period“,
Novi Sad: Bell Art Gallery.
PAVLOVIĆ, Milivoje, 2002, „Avangarda, neoavangarda i signalizam“, Beograd:
Prosveta.
ŠUVAKOVIĆ, Miško (ur.), 2005, „Pojmovnik suvremene umjetnosti“, Zagreb:
Horetzky.
TODOROVIĆ, Miroljub (ur.), 1970, „Signal“, br. 1, Beograd: Beogradska signalistička
grupa.
— 1971, „Signal“, br. 2-3, Beograd: Beogradska signalistička grupa.
— 1972, „Signal“, br. 6-7, Beograd: Beogradska signalistička grupa.
— 1973, „Signal“, br. 8-9, Beograd: Beogradska signalistička grupa.
— 1980, Signalistički dokumentacioni centar u Narodnoj biblioteci Srbije.
— 2005, „Signalizam i Marina Abramović“. Gradina, 10 (2005), 27-35. Isto u knjizi
„Vreme neoavangarde“, Beograd, 2012, str. 192-201.
VESTKOT, Džejms, 2013 [2010], „Kad Marina Abramović umre: biografija“,
Beograd: Plavi jahač /Novi magazin / Narodna biblioteka Srbije.
ŽIVKOVIĆ, Živan, 1994, „Signalizam: geneza, poetika i umetnička praksa“,
doktorska disertacija, Paraćin: Vuk Karadžić.
(Odlomak iz disertacije Okultura u poetici Marine Abramović)

[/vc_column_text][vc_column_text]

Miroljub Todorović: rođen 1940. godine. Osnivač i teoretičar srpskog (jugoslovenskog) neoavangardnog stvaralačkog pokretasignalizam. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1963. godine. Kao član redakcije studentskog lista za kulturu Vidici učestvovao je u studentskoj pobuni 1968. Tada je njegova pesma „Koračnica crvenog univerziteta“ umnožena u više hiljada primeraka i aklamacijom na studentskom zboru u zgradi Filozofskog fakulteta prihvaćena kao himna Beogradskog univerziteta. Godine 1969. je osnovao neoavangardni književno-umetnički pokret signalizam, a sledeće godine je pokrenuo Internacionalnu reviju Signal. Radio je kao novinar, profesor u srednjoj školi, sekretar redakcije, urednik časopisa i savetnik za međurepubličku i međunarodnu kulturnu saradnju u Ministarstvu kulture Republike Srbije. Godine 1982. je otišao u penziju i u potpunosti se posvetio književnom i umetničkom radu. Poezija, eseji i intermedijalni radovi Miroljuba Todorovića objavljivani su na više jezika u antologijama, zbornicima, katalozima, listovima i časopisima u Evropi, Severnoj i Južnoj Americi, Australiji, Južnoj Koreji i Japanu. Kao umetnik, imao je dvanaest samostalnih izložbi i izlagao je na preko šest stotina kolektivnih međunarodnih izložbi crteža, kolaža, vizuelne poezije, mejl-arta i konceptualne umetnosti. Zastupljen je u biografskom leksikonu Srbi koji su obeležili XX vek (pet stotina ličnosti), Serbs who marked the 20th Century (five hundred persons), Beograd, 2006

Objavljeni radovi: Knjige poezije: Planeta (1965), Signal (1970), Kyberno (1970) Putovanje u Zvezdaliju (1971), Svinja je odličan plivač (1971), Stepenište (1971), Poklon-paket (1972), Naravno mleko plamen pčela (1972), Trideset signalističkih pesama (1973), Gejak glanca guljarke (1974), Telezur za trakanje (1977), Insekt na slepoočnici (1978), Algol (1980), Textum (1981), Čorba od mozga (1982), Gejak glanca guljarke (drugo prošireno izdanje, 1983), Chinese erotism (1983), Nokaut (1984), Dan na devičnjaku (1985), Zaćutim jeza jezik jezgro (1986), Ponovo uzjahujem Rosinanta (1987), Belouška popije kišnicu (1988), Soupe de cervau dans l Europe de l Est (1988), Vidov dan (1989), Radosno rže Rzav (1990), Trn mu crven i crn (1991), Ambasadorska kibla (1991), Sremski ćevap (1991), Dišem. Govorim (1992), Rumen gušter kišu pretrčava (1994), Striptiz (1994), Devičanska Vizantija (1994), Glasna gatalinka (1994), Ispljuvak oluje (1995), U cara Trojana kozje uši (1995), Planeta (zajedno sa poemom Putovanje u Zvezdaliju, drugo prošireno izdanje, 1995), Smrdibuba (1997), Zvezdana mistrija (1998), Električna stolica (1998), Recept za zapaljenje jetre (1999), Azurni san (2000), Pucanj u govno (2001), Gori govor (2002), Foneti i druge pesme (2005), Paralelni svetovi (2006), Plavi vetar (2006), Rana, reč i pesma (2007, sa Dejanom Bogojevićem), Zlatno runo (2007), Ljubavnik nepogode (2009), Svinja je odličan plivač i druge pesme (2009), Glad za neizgovorljivim (2010); Knjige proze: Tek što sam otvorila poštu (epistolarni roman, 2000), Došetalo mi u uvo (šatro priče, 2005), Dnevnik 1982 (2006), Prozor (snovi, 2006), Šatro priče (2007), Laj mi na đon (internet izdanje, 2007), Šoking-blu (šatro roman, 2007), Kisnem u kokošinjcu (šatro žvake, 2008), Boli me blajbinger (2009), Torba od vrbovog pruća (kratke priče, 2010); Knjige eseja i polemika: Signalism (na engleskom jeziku, 1973), Signalizam (1979), Štep za šumindere (1984), Pevci sa Bajlon-skvera (1986), Dnevnik avangarde (1990), Oslobođeni jezik (1992), Igra i imaginacija (1993), Haos i Kosmos (1994), Ka izvoru stvari (1995), Planetarna kultura (1995), Žeđ gramatologije (1996), Signalism Yugoslav Creative Movement (na engleskom jeziku, 1998), Miscelaneae (2000), Poetika signalizma (2003), Tokovi neoavangarde (2004), Jezik i neizrecivo (2011), Knjige za decu: Miš u obdaništu (2001), Blesomer (2003)


Ovaj članak je objavljen u septembru 2019, u okviru temata Libertas Libartes.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]