Image default
Poezija

Siniša Stojanović, Strah od vukova

Vukovi

Jedemo hleb od zgrušane žrtvene krvi
sloboda je preskupa
moramo je oblačiti, hraniti, edukovati

Dok ljudi pod maskama
šilje oružje u tuđim rukama,
žvaćemo o tome kao da jedemo
svojim zubima

Stotine dnevno
bivaju vraćene u srednji vek
vremenskom mašinom
za mlevenje mesa

A mi žvaćemo i veće brojke
u restoranima fast feuda

To nisu naša usta, to nije naš bol
da se davimo u suznom okeanu
na tome rastemo, kao korov
rukom posađen, utaban petom

Vukovi uvek silaze sa brda među ovce
i niko ne sme da digne pogled već cev
i nije problem glad, nego slast
što će nas slistiti žrtvenim zubom

Pojesće nas malo straha na usnama
i lavež daljine
neki tuđi krst, beda i odbačenost


 

(N)empatija

Ulice
nestvarno
prazne

fasada
bojom
umukla

usamljeno
zvuci
ječe

putevi
otvrdli
potoci

prizori
skriveni
slikom

gnezdo
napušten
stan

mir
ovdašnjih
orlova

sečen
tupim
udarom

raskoš
vidljivog
okov

oko
menjanja
rastače

stupor
i aroma
mrene

boleće i ovo
proleće

dar
vrećama
uspomene


 

Moje lično nevreme

Dugujem ovu oluju
u ogledalu sedim i čitam palindrome
neko na mome licu živi i jede godine
ne znam čije su civilizacije
čije očevine, majčine

Svakog jutra snovi govore o smrti
mi nastavljamo živeti, spavati

Naši idoli nisu bili tu
da nas spreče da odrastamo

Depersonalizovani
mračnim namerama
hrapavi od strahova
odrubljenih glava
ljubimo vukove


Krokodilin

Krleži

ništa ne podnosim
sve mi je strano
učenje o zadovoljstvu
je diletansko krivokletstvo
u nama manjak je ljudskosti
odatle prizori depresije
laveži melanholije;
jesu li su alkohol i ove vrućine
jedino što prelako dobijam
pa mi biva teško da se okanem istorije
poraze trpim kao lagano klanje
i svaka vlas kose na meni trn
u grudima sumraci svake zvezde smrti

stalno se bojim da postajem ono što mrzim
i pitam se kako da zavaram ovaj gnev

obamrlost koja se valja preko tuđih leđa
je moja obamrlost, ranjena, uspavana, teška


Ovoolovo

Dok mrtvi drugovi plaču
za propuštenim prilikama
puštamo rekvijem,
šaljemo dimne signale Aresu

Vatromet, parade, radovi
na ulicama utiru tragove
običnim prosjacima,
lakeji stvarnosti pevaju
uspavanke da zaboravimo
koji je vek

Na glavama hipstera
viseće cene
su motiv za saučesništvo

Sveci sa televizijskih kanala,
sveci sa društvenih mreža,
sa aurama, oreolima mučnine

Na fejsbuk aveniji: distrikti Ida
nude zidove pogledima besplatno
žedni znanja, zmajevi, udavljeni povraćkom

Gladni prežderavaju se substitucijom,
doživljavajući orgazam na deja vu

Šamani su prodani za jednu noć
uz zalogaj sa gondole organske ljubavi;
Porno politika dodaje Baobab na olimpijsku vatru,
ovacije zaglušuje krik
poslednje linije izbeglih od razaranja

Dnevna štampa širi miris mošnica
na četrdeset stepeni celzijusa po evro centu;
folksdojč nadrealnosti pišu udžbenike
za NwO škole

Kolonije na šalterima skupo plaćaju
mesečnu dozu jeftine ideologije;
u centrima kulture oltari,
u centrima kulture trezori,
izgubljene zlatne poluge Trećeg rajha

Festivalizacija savesti, rulet i bullet
tableta, vašar, niz grlo sipan
šest stopa duboko u podsvest

Pod nogama mimohodne staze Balkana
kozije staze, kroz vukojebine;
vučje, zmijske i jagnjeće kože,
na rasprodaji pank i rokenrol prevare

Robne kuće izlažu jesenje lišće sezone
dve hiljade petnaeste uz
Isusov venac i lovorike;
Preko očiju stavljen smokvin,
maslinove grane na odeljku za vešanje

Kupljeni kongresmeni koriste kružno kretanje krize
kao klavir krezavi klerici kliču kardinalima:
— Kuda?!

Ostavljeni na stepeništu Mekdonaldsa,
udavljeni na gradskom kupalištu,
zaklani na spavanju, bačeni u građevinske
rupe, raspuklih srca sa sedamnaest
ili dvadeset četiri, zalutali u cevi igle,
zastali pod cokulamana raspuklim
lobanjama mladosti

Naši drugovi mašu nam sa balkona Lešća,
iz anđeoske lože, mi neprijatelje
dočekujemo na bulevarima cvećem

Rok trajanja ističe, neko viče:
— Slovo!
Ali olovo


Univerzum za dolar

Video sam paničan strah od prehlade
i nazvao dušu semenom nerođene bolesti;
Dali su mi lekove za obične suze:
— Doktori, video sam polja kao groblja,
drugove mi kriju,
dugove u kutiji za crne dane!

Heroji sa deponija donose hleb
kukavice mesto nagrada podmeću đubre

Bunt je izašao na listi novih psihičkih oboljenja;
knjige su zazidane u crkvene porte,
linija vremena iskrivljena od trenja kočenja

Video sam prazna postrojenja i radnike
tamo sahranjene, razapete, zaboravljene;

Video sam zatvore sa boljim uslovima za život
i robove, kako osvanu mladi a ostare do noći
jer takvima je izbor cipela dokaz slobode

Video sam zlotvore, kako uče one,
kojima se oduzima sve, da govore:
— Još! Još! Još!

Video sam zemlje, razdeljene među braćom
na države, razdeljene na polove,
univerzume, prodate za dolar

Predsednik kaže da mu se bog obratio
a senator igra poker tokom rasprave
o vazdušnom napadu

Video sam da je strah
jedino hemijsko oružje

Sve mogućnosti odlaze i izlaze
knjige rezervne istorije, štampane;
video sam braću i sestre,
izgubljene od doma, izbegle u pustinje

Video sam život,
kao celuloid,
i tuđ, dosadan san i strah u kojem živimo

 


fotografija: Ema Bednarz
fotografija: Ema Bednarz

Siniša Stojanović, 1981. Beograd. Slobodni umetnik, književnik pesnik/prozaista, muzičar, organizator. Prethodno objavio šest knjiga: Mamonova hagada (pesme, 2009, IK Liber), U raskoraku (pesme, 2011. IK Liber), Rovac u laži (pesme, 2011. IK Liber), Beogradska beležnica (roman, 2016. IK Kovačnica priča, Knjiga ušla u širi izbor žirija za NIN nagradu), Dani na ravnoj zemlji (izbor iz poezije, 2017. Kontrast Izdavaštvo), Pisma Marlonu Brandu (roman, 2018. Književna radionica Rašić).

Urednik je u regionalnim zbornicima poezije i kratke proze: Bundolo Offline 2, 2009. IK Liber, Bundolo Offline 3 2012. SKC Kragujevac.

Objavljivao je u časopisima i zbornicima Stanjestvari (Novi Sad), Junaci urbane bede (Beograd), Politikin Zabavnik (Beograd), Manek (NKSS, Beograd), Diogenis pro culture magazine (Diogenis, Sarajevo), Kišobran (KC Bor), Revija Branuvanja (Struga, Makedonija), International Times (London, UK), Književne novine (UKS, Beograd), Balkanski Književni glasnik (Beograd), Do zuba u vremenu (Presing, Mladenovac), KRIK 2 (Krik, Beograd)… Prevođen na engleski i makedonski jezik.

Dobitnik je prve nagrade za kratki poetski film Narodna kuhinja, na Tuzlanskom Filmskom Festivalu, 2014. Svirao je u preko trideset autorskih rok grupa u Beogradu između 1996. i 2012. godine. Inicijator je i jedan od osnivača udruženja Manekeni Bigza. Jedan je od osnivača i organizatora Poezina.

Urednik umetničkog programa u klubovima: Akademija, Panic Room Žica, Philip, Peron, Propeler, Art Galerija Polet, Soul Society – Stari Bitef…


Ovaj članak je objavljen u okviru temata Strašni Libartes, u decembru 2018.


Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.

Related posts

Marina Drobnjaković, poezija

Libartes

Džeki Vang, Božanstvena afazija

Libartes

Vesna Smiljanić Rangelov, poezija

Libartes