Hod hodim Razdvajaju me na pola Osmišljavaju me u bele kvadrate U isprekidane linije Hod hodim u prazno.   Pad u beskonačno Treba spakovati kofere i napustiti grad Otići u vreme izvan ovog vremena Premeriti se tri puta, za svaki slučaj Zamrznuti misli, duboko u prošlost Osloboditi se očiju i … Continue reading Dejan Đorđević, poezija