HIRAETH 1 Hiraeth – velški izraz za koji ne postoji ekvivalent u hrvatskom jeziku. Označava osjećaje nostalgije, čežnje i žaljenja za izgubljenim domom u koji se ne možemo vratiti, kojega više nema ili nikada nije ni postojao. Može uključivati tugu za nekime koga ili nečime što smo izgubili, gubitke zbog kojih naš ‘dom’ više nije onakav kakvim ga se sjećamo. Taj dom može biti fizičko mjesto, ali i trenutak u prošlosti kojega je moguće posjetiti samo u uspomenama.
jesen je zakasnila, a već je na zalasku
dok u bačvama vrije vino koje to još nije
nazdravljamo joj u čast i grgljamo posmrtno slovo
usana izranjavanih od oštrih rubova šalica
otkidamo kralješke da bismo stali
u svoje dozrele godine
da ne bismo udarali čelima o dovratke
usitnjenim kostima posipamo puteljke
kako bismo se znali vratiti
do točke u kojoj se rasjekla zemlja
i progutala našu bezbrižnost
pred jutro se pokrivamo
gustim poplunima od najmekše magle
i tako utopljeni omamljeni mrakom čekamo
proljeće (nisam zaspala još od prošlog)
crtam jednadžbe prstima slatko-kiselima
i ljepljivima od grožđa
u potrazi za trenutkom
kada smo maštu počeli zvati lažima
kada mi nedostaje dom
zube operem talogom mljevene kave
i biciklom se odvezem u devedeset i devetu
do bunara kod kojeg se skupljaju vještice
na sjecištu triju puteva
od kojih je svaki uvijek bio krivi
kažu ako prisloniš uho u ponoć
čut ćeš kako probavlja djetinjstvo
Matea Šimić (1985., Oroslavje) diplomirala je anglistiku i komparatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisima Poezija, EuropeNow i Bona te portalima Strane, Arteist, Kritična masa i Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.
Ovaj tekst je objavljen u decembru 2020. godine, u okviru temata Melanholija.
Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.