Sterilizacija
pri ruci nije bilo čistog alkohola –
čekao sam dovoljno
Hermann Müller svijetlo pivo
bez gin tonica ili pelinkovca,
a rezervoar je eksplodirao.
prva eksplozija crne rupe na pomolu.
jučer ili prekjučer uhićenje Juliana Assangea –
dvije strane svjetla –
taj mrak ljudskog djelovanja,
crna rupa kojoj ni svjetlostna zraka ne može pobjeći,
mjesto na kojem će se vaša djeca osjećati sigurno i voljeno*
je mjesto bivšeg koncentracionog logora –
predškolska ustanova,
kao da stupaš iznenada u svoju misao
grobnicu za Borisa Davidoviča
na mjestu logora smrti i dušegupki.
riječi ćute.
svojim rukama krvnika
obezglavljenog zločinca,
golim rukama presjekao je granu
u ime društveno korisne profesije
Vladinog izaslanika.
broj jedan –
presjekao je vrat i odvojio glavu.
prva fotografija crne rupe,
svjetlosti ljudskog djelovanja,
vrlo rijetko poprskano s vidljivom krvi
u ime svoje, posmrtno dezinficirane rane
the same again after tonight
pokazala je ishod –
crknuti ker na lancu privatne kuće
u susjedstvu;
uvukao se sasušen u kućicu i crkao.
zločin za koji nitko nije odgovarao –
mala crna, lokalna rupa.
J’existe – keep fighting!
opasne su za sve Apollo 13 boce s kisikom
lansirane ka Mjesecu
u misiji zaštite državnog aparata
od svjetlosti dana.
papagaji i fikusi raznih podvrsta
guguču sa novinskih stranica
you know me better than I know myself
svojim snažnim rukama dezinficirali su osuđenike
na smrt – you know me the best
između ukočenih lutaka i tri pari gaća
sa protezama za umjetne zube
u koncentracionim logorima od demokratskih država
i razgovora isprekidanih telefonskim aplikacijama.
poslije će sjesti s njima za isti stol
to licemjerno stvorenje – roditeljka
vjerojatno broj 1
u dvomateričnom i harmonizirano-usklađenom
menstrualnom ciklusu
ministarstvo prosvjete dalo je zeleno svjetlo
i dalo konačno rješenje o verifikaciji
za Savsko obdanište
praveći nekoliko koraka unaprijed
sa polazne točke plinske komore
bez ljudskog suda i moralnih osuda
u istoj mjeri to potvrđuje i ključni akt**
nasilja trenutka nad odrijeđenim
do tada izdvojenim mirovanjem prošlosti.
_______________________________
[kurziv na engleskom, pjesma Róisín Murphy;
*slogan obdaništa otvorenog u nekadašnjem logoru Sajmište;
** stihovi pjesme, Aleksandr Skidan
Vladimir Milojković je rođen 1978. godine u Subotici. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u
Somboru 2014. godine na departmanu za umetničke predmete iz oblasti slikarstva. Iste godine objavio je prvu samostalnu zbirku signalističke poezije „Razgovor sa Hertom“ uglavnom inspirisan radom nemačke književnice Herte Müller. Zbirka je nagrađena 2014. godine na konkursu za mlade autore – „Prvenac“ u organizaciji SKC-a Kragujevac, kao najbolja neobjavljena prva knjiga poezije. Nakon toga počinje sa saradnjom sa signalističkom grupom i bibliotekom Signal iz Beograda na poziv Miroljuba Todorovića; u okviru koje je objavio više radova u publikacijama „Magija signalizma / The Magic of Signalism“ (2016.) i „Vizije signalizma/Visions of Signalism“ (2017). Njegov rad nadalje postaje multimedijalan i angažovan, što se može videti primerice u nekoliko skorijih radova: art-performans *Teško u glavi* (2016., Savremena galerija Subotica); *Aberration* – prva samostalna izložba umetničke fotografije (Hrizantema Horror & Fantasy Film Festival, 2016.); *The Art of Vanishing* (poésie sonore uradak, MATLIT 5 kompilacija (Materialidades da Literatura), Portugalija 2017./2018.; autor pod imenom Vladimir Vladda Miloykovitch) i drugi. Stalni je učesnik književnih kolonija i radionica u okviru Omladinskog centra Crna Kuća 13 u Novom Sadu, kao i poetskih čitanja ’Poezija u Kući’ (NS), ’ARGH!’ (BG), ’TraNSporteri/ TraNSzportőrök’ (NS), itd. Značajnije publikacije su svakako i zbornici socijalne i angažovane poezije *do zuba u vremenu* (2014.) i *REZ* (2016.). Uređuje blog massigliebe.blogspot.com; objavljuje poeziju u kulturnom dodatku Beton dnevnog lista Danas od 2016. godine; stvara i živi u Szabadki / Subotici sa dve vodene kornjače, akvarijumskim ribicama, dvadesetak egzotičnih ptica i sobnim biljem.