Apokaliptični strah
Micanje usana,
borba za isporuku zvukova
između živaca i trnja
udarac sunca.
Čisti rubovi topline
osjetilni krug
Oktava.
Što je čovjek od čovjeka
dok uživa u zraku što diše,
u mističnoj dubini kroz portal smisla
hladno prekoračenje svijesti,
kapanje suza na Više,
apokaliptični strah
i rana kroz mene..
Bijeda je mrtva
Bijeda je mrtva,
šuti i ne plači.
Sablasna i šuplja,
nasred stola je čaša.
Tužna misao u svršetku
grubih kontura
topi se kao kletva.
Dok ono što valja obasjava zvijezda
obrane radi,
na vidiku sloboda
svjetlost isklesana iz mraka.
Bijeda je mrtva,
šuti i ne plači,
zatvori oči i zaboravi,
jer stigao je anđeo smrti,
da nas spasi.
Propast
Ponoćne bitke,
prazna budućnost,
miriše na nestajanje.
Zrela i velika namjera,
označava početak nove ere.
Čovječanstvo bez glasa
umire,
mrtvo-tihim iskustvom.
Smrt i Život U povorci
Teško breme,
tužna nebesa,
krici u noći,
mozaik nagovještaja.
Život odlazi,
smrt dolazi.
Parole u ruci,
vjetar u povorci,
dva razdvojena pojma.
Na dlanovima zapisano stoji,
život i smrt u jednom,
bliske izdajice ljudskoga roda.
Ines Peruško Rihtar: rođena je u Zagrebu 1978. godine, gde i danas živi i stvara. Udata je, majka trojice sinova. Članica Jutra poezije. Autorka dve samostalne izložbe fotografija i kamenja u obliku srca pod nazivom SRČEKA. Dobitnica prve nagrade na drugom Evropskom facebook pesničkom festivalu 2011g.u organizaciji Banatskog kulturnog centra. Osvojila je prvo mjesto na takmičenju za najbolje poetsko i prozno ostvarenje Pišete li…? u Kutini 2011. god. Objavila tri zbirke poezije. Njena poezija objavljena je u više različitih časopisa za poeziju i kulturu.