Image default
Poezija

Dubravka Đurić, Između jezika

IZMEĐU JEZIKA

(politika eko-poetike 1)

 

Želim napisati pjesmu u

Trieru

Dramski glas: u kakvim to selima,

u kakvim to gradovima

u kakvim to naseljima

živimo

Vrtovi:  zen-vrtovi, vijećnice

volja za moć    [politika jezika]

INTERMEZZO

Njemački                         u austrijskom kontekstu

holandski kao mješavina

njemačkog i francuskog

Dramski glas: u kakvim to gradovima,

u kakvim to kupeima

nastanbama

naseobinama

živimo

i koga ekologija zanima

u pjesmama

TRANQUILITY – kako pjesma/pjesen

pjesničkim sredstima

postiže   TRANQUILITY

U KOJIM TO SELIMA, GRADOVIMA

                        NASEOBINAMA NASTAMBAMA

Opustelim

Opustošenim                                                     ŽIVIMO

u kojima baštama VRTOVIMA

vrtlozima   pustinje     ŽIVIMO

TRANQUILLA

TRANQULITY

kojim to pjesničim sredstvima

postižeš

sugerišeš

GOVOR LJUBAVI

GOVOR PRIJATELJSTVA

ili samo i jedino

tajkunski, patrijarhalni

neoliberalni, tajkunski

GOVOR MRŽNJE

GOVOR NASILJA

i nekako neizbježno i začudno preda mnom iskrsava rusko-američka pjesnička

veza

dok zadivljeno gledam u rusko dvojezično izdanje pjesama Clarka Coolidgea

Александр Уланов mi sa ponosom pokazuje ogromno izdanje koje je uredio

diljem ovog dlana dolinom i dolcem na dolu

kopam po ruševinama riječi

kopaj po ruševinama riječi

BOLA

Pisati pjesme u Tieru

o dokumentarnoj poeziji

o valovima

o pčelicama

o bolovima

i bubama / bubicama

               koje izmuiru

                                                   extinction

o pesticidima

o drevnim najdrevnijim običajima mladih naroda

o bolu onih pritisnutih šapama novopečenih tajkuna

Dramski glas: ispod mena               meadow

(polje

poljana)

brodovi

sleeping

across

moj hotel

neobična osećanja ili još neobičnija sećanja

bude

ruski sa nemačkim akcentom

nemački sa mađarskim akcentom

engleski sa južnoslovenskim akcentom

engleski sa svim različitim artikulacijama, tonalitetima, melodijama svih jezika oko nas

ZIMA

ZIMA

ZIMA           I         LETO LETO LETO

LEPLJENKA

(engleski kao transnacionalni jezik)

moja ruka

kruži po papiru

vrh olovke

ispisuje stranice

(na skupu čitam iz rukom pisanog teksta)

veoma romantično

veoma arhaično

veoma (a)politično

plivanje u prostoru

kupanje u punoći

u budističkoj prašumi

zabrinuti smo za sudbinu Evrope

Platno je potonulo

U BIJELU PJENU

mora

i poslednja kap klizi sa jezika

koji se drobi

na čestice

prašine

zagađenja

elementarne čestice

prašine

čađi

elektrona

radiokativnih čestica

cunamija

erupcije vulkana

patnje i boli

morski ježevi nakosrtešeni u vodi

ježić na šumskoj stazi

na autoputu

na raskrsnicama

raskršćima

tražim

tragam za jezikom

koga više nema

(“za pjesnika je taj jezik postao jezik sjećanja”)

[svi izumrli jezici hrupe u mom sjećanju]

sive čestice pepela

sive čestice pahulja

praha

radioaktivnog praha

padaju po nama

 

rasuto po parkovima                                                  LIŠĆE

PUZAVICE

PAKLENE STAZE

Ili Danteov pakao

i popločani podovi

ZAMAH I PAD

Pad u bezdan kapitala

Skliznemo u taj bezdan

vrt ili vrtlozi                             JEZIKA

RATA

Na rubu jezika

(EXkURZ: neobična je ta poezija koja ne govori ni o čemu kao prazan list papira kao nemost kao govor na jezicima koje više niko ne razume [dramski glas izranja iz muka mraka: ili kojim sada svi njim govorimo] kao kapital koji nas potčinjava svojim neprozirnim zakonima kao žena bomba migrantkinja teroristkinja pjesnikinja kao ŠUM

ŠUME

BOROVA

MORA

I OPOJNIH MIRISA MEDITERANA)

Dramski glas: Jadrankice i Dubravkice

okolišaju u svojoj

žudnji za morem

jer šetnja obalom izvire iz magle što uzdiže se lagano

uzdahom koji obmotava obalu mekim dahom

puzavice

zrak se zrnasto

račva

zrak se zrakasto / zračno / prozračno

račva ruševine obuhvati kao što razorno dejstvo rata ostavlja pustoš krajolike bez ljudi i bez materijalnih tragova o životu SAMO MRŽNJA ODZVANJA u napuštenim staništima u kojima nema  više ni ljudi ni biljaka ni životinja ni kamenjara ni praha zemaljskog

a iz daljine krik galeba

otopljeni glečeri

laste što kriče iznad kuća I lete u krug u prostoru između gradskih zgrada

baroknih gradskih zgrada u

područjima u kojima baroka nikada nije bilo

ili se uništavao u naletima hordi koje pljačkaju i pale sve pred sobom

na oknu

ili na doku

na molu

ili u dolu

NEŠTO ME U TIŠINI VRAĆA NA POČETAK JEZIČKIH IGARA

UDAH     I    IZDAH

UDAH      I    IZDAH

UDAH     I   IZDAH

laku noć

drago more

laku noć

draga noći

Laku noć

draga zoro

draga reči

LAKU NOĆ

NAVLAČIM ZAVESE

I ODLAZIM IZ

OVE SPISAETLJSKE SCENE

U HOTELSKOJ SOBI U TRIERU

ZAVESA

                                                                        Trier, 2. 5. 2019. Beograd, 10. 8. 2019.


Dubravka Đurić (Dubrovnik, 1961) feministička pesnikinja, teoretičarka eksperimentalne poezije i medija, prevoditeljka i performerka.  Redovna je profesorka na Fakultetu za medije i komunikacije Univerziteta Singidunum. Diplomirala i magistrirala na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu, doktorirala na Katedri za englesku književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu na amerikanističkoj temi. Objavila je 7 zbirki pesama i 5 studija o američkoj i srpskoj poeziji. Osamdesetih je bila članica neformalne teorijsko-umetničke Zajednice za istraživanje prostora. Jedna je od četiri osnivačice i urednica časopisa za žensku književnost i kulturu ProFemina. Predavala je u Centru za ženske studije. Inicirala i vodila Ažinovu školu poezije i teorije. Sa Biljanom D. Obradović uredila antologiju Cat Painters: An Anthology of Serbian Poetry (New Orleans 2016), sa Miškom Šuvakovićem uredila knjigu Impossible Histories – Avant-Garde, Neo-Avant-Garde and Post-Avant-Garde in Yugoslavia 1918–1991 (MIT Press, 2003, 2006), sa Vladimirom Kopiclom uredila i prevela antologiju novije američke poezije Novi pesnički poredak (2001), a sam mlađim pesnikinjama uredila antologiju Diskurzivna tela poezije: Poezija i autopoetike nove generacije pesnikinja (Beograd, 2004). Poezija joj je prevedena na engleski, italijanski, poljski, mađarski, slovenački, bugarski i albanski jezik. Živi i radi u Beogradu.


Ovaj članak je objavljen u septembru 2019, u okviru temata Libertas Libartes.

Pročitajte sve članke objavljene u rubrici Poezija.

Povezani članci

Vitača Petrović, poezija

Tihana Tica, poezija

Danilo Lučić, poezija

Ostavite komentar