Image default
Poezija

Jasmina Šušić – poezija

Somewhere in Balcans

kiša se ljepila za krovove
kao vrela para za tek skuhane špagete

mačak je preo negdje na balkonu
ja sam uzimala posljednji dim cigarete
od svog engleskog
princa
razdražljivog i snenog
u postkoitalnoj nirvani
gledao me kao svoju balkansku božicu
i pet minuta kasnije
ljubio u vrat

sada nastaje najjadnija
najnervoznija pjesma ikad
a onda ću je teškom mukom prevesti na engleski
zapakirati u masni teški papir i poslati u Lancaster

on će shvatiti da nijedna
karirana košulja ovog svijeta
nije dovoljna
da nijedno pivo
nijedna ruža
nijedna ISKRA (sparkle?)
me ne može spasiti od lošine
gnjecavosti i umora unutranjih organa

nikada nisam znala brzo misliti
spora
spora sam

slušati Abbey road
šezdeset i sedam puta na repeatu
kuhati vegetarijanski omlet
i otpratiti ga na vlak
dok kiša pada
a vlakovi zuje
a mi ne možemo naći pravi peron
i ljubimo se
ostajemo bez daha
to jutro poslije
uvijek je pretrijezno
prelagano
prečudno

koja patetika
izranja iz priče

svejedno pamtim
Franckov chips
ispucane usnice
starke
zagrljaj prije polaska
ruksak
i nevidljivi Bogart i Bergmanica

i nevidljivi sat
kroz koji vrijeme curi
u tekućim
vodenastim sekundama

nisam se osvrnula
ali izula sam sandale
otplesala twist na kiši
i otišla u prazan stan

“…intercity vlak broj 911 za Dugo Selo, Kutinu, Novsku, Vinkovce i Beograd stoji na drugom peronu, trećem kolosijeku, polazi u 17 sati i 10 minuta…”

(hm ipak sam upamtila)

 

Ne, nisam svršila

ne, nisam svršila
hvala na pitanju
ne, ne želim se držati za rukice
ne, ne želim da mi tepaš
damevodišnavečeredahrčešpodriguješprdiš
i ne obrezuješ nokte
ne, ne želim da mi dahćeš za vratom
ne, nisi ti neiskusan
svašta znaš o seksu
kao i svaki prosječni petnaestogodišnjak
ali tebi je 26 (!)

ne, nisam svršila
hvala na pitanju

ne, ne zanimaš me
samo ti virkam iza ramena
tamo je frajer kojeg znam
ne, ne gledam kako bi se izmigoljila iz razgovora
kad nikad nisam ni sudjelovala

ne, nisam svršila
ne, klitoris se ne nalazi tri centimetra od rupe

ne bih hvala

preskočit ćemo kavu
i postkoitalno skvičanje
u kvazibenzendrinskom zanosu
ne, ne znaš ti što je benzedrin
ne, ti samo laganini
i jebi mačku mater
ja ću se prošetati

bolje da pročitam neku knjigu
jutro će
a toliko je dobrih frajera….

 

Nokaut

nasmijat ću se
redoslijedom ispaljivati metke
zategnuti mirisne osmijehe i prolupati uz ritmove
turske koračnice

Mozart će me smiriti
na tren
da

ali onda ću eksplodirati
raspaliti atome
raznijeti vatru
rasparati krila
ubiti POJAM
ubiti bit

BIT JE DOTAKNUTA SAVJEŠĆU NEČISTE SILE ŽELJE

fuj
zašto to činim?
zato jer mogu

pojela sam dupli Hoffman
kao special dodatak tri lajne bijelog
nekoliko fruli skunka
i živčani slom pod tušem
cvilila sam
filmovi su se redali
kaotično
u simfoniji otpuštanja

gledala sam kako me u skvotu punom štakora
jebe doper
a ja se ne usudim reći ne

gledala sam kako vojnici odvode očuha
gledala sam kako mama plače
gledala sam kako ostajem bez snage
kako se zadnjim škriputavim izdisajima borim za život
u sutonu dana
preklinjem smrt da me osnaži
gledala sam kako oprost prolazi pored mene
i ne zaustavlja svoje nježne prste

zato toči još
hajde bujica je krenula
ja imam muda samo kad sam pijana
zato daj da ti pričam
o djevojčici koja voli dječake
o djevojčici koja se igra barbikama
o djevojčici koja voli djevojčice
o slomu jednog duha
o ponovnom nizanju staklenih perli
o prašnjavim duhanskim konsekvencama
o projektu šutnje
o otočkim vješticama

o jednoj noći punog Mjeseca
o čitanju misli
o tarot kartama
o karmi
o dharmi
o svetoj nečistoj karizmi

evo ti još novčić
toči to vino
u rupu bez dna
svi moji noževi su otupjeli
radosni vremenom
odavde do nepreGLEDA

motri me
gleda u moje prazne duplje
heroj
ja sam heroj
nasmijem se

why?

because I can


Jasmina Šušić: rođena je 21.06.1986. u Kutini, Hrvatska. Piše već dugo, predugo. Do sad je objavljivala pjesme u nekoliko časopisa, zbornika, antologija i web-stranica (The Split mind, Junaci urbane bede, Diogenis, Antologija jutra poezije…). Izdala je knjigu poezije „Nebo boje peperminta“ za izdavačku kuću Liber iz Beograda. Trenutno boravi u malom seocetu gdje piskara, čitucka i krade Bogu dane u potrazi za novim avanturama i novim komadićem globusa koji će zvati svojim.

 


Ovaj članak je objavljen u prvom broju časopisa, u februaru 2011.

Pročitajte ostale teksotve objavljene u rubrici Poezija.

Related posts

Ines Peruško Rihtar, poezija

Libartes

Nataša Božić, poezija

Libartes

Nikola Knežević, Black Horse