Pjesma Stećaka
Mene je suncu objelodanila
Grnčarica ogrubjelog dlana
I kam moj
Bilig
U travi procvan još uzdignutu šaku
Kao tinejdžerka inat pokazuje
Ne jednom
Dizdarev članak me zagolica
Mišljah da sam tamo gdje ćemo svi jednom biti
I usud me skotrlja u dvorišta škola
U kojem prepolovljena
Zjapi glagoljaška pismenost
Koju svojataju svi osim onih
Kojima uistinu pripada
O ne
Odgurnuli smo šapat koljena
Čije smo mlijeko okusili
Sad su se ugnijezdili lopoči s drveća
Prekrivši travu i san nemiran
Ispod nje
Zašto je Marina Cvetajeva trebala zabraniti svoje pjesme
Jutrima novoga stoljeća
Raspravljalo se o odobrenju tiskanja
Pjesama Marine Cvetajeve
Društveni mogulizam koji je
Tek nakon njene smrti
Smrti od gladi
I smrti
Kćerke malodobnice
Muzejštinu njena doma
Pretvorio u dražbinu litararnog štiva
Jedne od povijesti svjetske književnosti
U njeno ime treba se odreći nagrada njoj darovanih
Što će njoj sad nagrada
Artistička šuma simbola
Od svih onih koji su ogriješili
O skut njena versa
Jer
Tek kada je dobila interno izgnanstvo
Kao vampirica pijući sopstvenu krv
Zbog prokletstva koje je nosila
Progovarala je zemlja s njenoga humka
Šta će njoj sad sve kolajne
Navikanih rekvizitorija
Namještenika kulturnih djelatnika
I inih sprdačina
Legitimitet njezine potajne utvare
Nad literarnim grobom
Pomamno zuri u noć kroz okna
U koja udara kost iskrivljenih lektira
S polica koje s godinama postaju život sam
Ljiljana Tadić: (1978.) Završila studij jezika i književnosti. Objavila dvije zbirke pjesama (Sve moje boje,Palimpsest dvadesetih), dvije zbirke kritika i prikaza (Šumovi povijesti, Tumačenjem do teksta), zbirku priča (Muškarci uglavnom vole žene). Suradnica u brojnim časopisima. Živi u Brčkom.