kažeš da svatko nosi nešto dobro u sebi
što te čini boljim od mene
vjeruješ u self-help i život bez drame
mirnoću, bonacu i tihe melodije
nema tu sreće
ja želim biti kao Lucia Berlin s naslovnice knjige
imati ljubavnike i nekoliko djece
voditi ljubav s publikom koja vrišti moje ime.
ili
utonuti u more
vratiti se na raskršće koje me odvelo daleko od mene
zaboraviti na mane
na to da se iznutra nešto pokvarilo i ne radi više.
samo kad me pogledaš
pronađem tragove svojih maštanja
mogu biti velika i draga i umiljata
i ljuta i bijesna i uporna
jer ti vidiš dobro u ljudima
ne znam biti ljubomorna ali
znam biti zločesta
ne volim preseravanja
izdrkavanja uma koje ne zna što je rasprava
makni se od mene ako ti je podjebavanje igra
ta gorčina mi ne treba
budi zanimljiv
intrigantan
možda za tebe pronađem mjesta
u ovom kavezu u koji ne puštam nikoga.
kažeš:
postoje samo dobri i oni očajni
ja sam očajna
ti si dobra.
ujutro se probudim na tvoje milovanje mojih leđa
dok se san ne rasprši, sve je to ugoda
ti znaš da voljeti učimo svaki dan
ja sam samo skeptična
Mira Petrović je rođena 1989. u Splitu. Objavila je priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017 i Prozak 2018. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015., Ulaznice 2016. i nagrade Sedmica i Kritična masa 2019. Bila je u finalu nagrade Prozak 2019 za zbirku kratkih priča koje je neko vrijeme objavljivala na književnom portalu Anna Lit kao kolumnu pod nazivom „Izgubljena u tridesetima“. Roman „Divljakuše“ je pohvaljen na ovogodišnjem natječaju Trećeg trga i objavljen u izdanju Nove Poetike.
Ovaj tekst je objavljen u decembru 2020. godine, u okviru temata Melanholija.
Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.