Image default
Poezija

Mizuki Misumi, Ako bi sutra, svet…

Ako bi sutra, svet

Ako bi sutra svet morao da se završi, šta bi radio?

želeo bih da jedem dobru hranu.

A ti,
ako bi sutra svet morao da se završi,
šta bi radila?

želela bih da posejem semenje. Da poraste mnogo cveća.

ali ako se svet završi, sigurno ni cveće neće
procvetati

onda bih želela da letim po nebu, kao ptica.

treba trenirati da bi se letelo po nebu.

a kada bi
za jedan sat
svet morao da se završi
šta bi radila?

znaš, nisam nikada razmišljala o tome.

ja bih

nastavio da ćaskam
sa tobom kao sada.
a posle,
mislim da bismo plakali zahvalni
jer smo bili srećni.

sjajno.

nakon što
spremimo večeru
treniraćemo letenje.
a sutra ujutru
ćemo posejati cveće.

šta spremaš za večeru?

uobičajne stvari, kao i uvek.

srećni smo, zar ne?

bili smo srećni, zar ne?

 


Naravno da smo srećni ti i ja

U vrtiću
kada su mi dali
beli papir da nacrtam nešto
pocepala sam palac jednim ugrizom
da bih obojila u crveno
u sred
zbunjenih odraslih
mislim
da sam ja bila merač podešavanja
svi bi bili neupotrebljivi
(da bi se popunio beli prostor
šta može biti bolje od krvi?)
u gimnaziji
vešto sam sakrivala
smrad poniženja pretrpljenih u osnovnoj
makar sam u to verovala
ali su zapravo trule ćelije
bile tako istrajne
da su izgleda smrdele jednako
ali kada sam im pretila žiletom
(ubiću vas)
kakav nezaboravan osećaj
da sam ja bila merač podešavanja
svi bi nosili pristojnu obuću
(svuda ima potrebe za krvlju)
seksualni čin
je prljav
verovala sam
ipak sada moja ljubav
spava sa glavom uronjenom u moje grudi
čak sam i danas zaboravila da pokupim veš
ali
da ga ljubim ne zaboravljam
(krv koja privlači je apsolutna)
moja ljubav
ne zna da hoda s ove strane stajališta
malo po malo
biva usisan prema šinama
ja
bih želela da umrem
zbog parčeta čokolade
u toj tački je bolje podeliti na dva dela
teret na leđima
i hodati što je moguće dalje od gomile
da smo mi merač podešavanja
svi bi bili osuđeni na nesreću
potrebna je krv
potrebno je mnogo krvi
dovoljno da se udavimo u njoj
gledajući lice
moje usnule ljubavi
pišem pesmu
naravno da smo srećni ti i ja

 


Da se naježiš

Kako vreme nikada ne teče istom brzinom
ima jutara strahovito kratkih
kao i večeri strahovito dugih

ispržila sam jedno jaje pre nego što se,
u smradu mučnine,
izlegla svetlost leta
bez nekog cilja, mi
stareći postajemo sve manji
da ne bismo mogli da se vratimo nazad

nova kakva sam
da li sam ti lepa?
ti si lep
budući da ne teče istom brzinom
unutar frižidera je hladno i sledećeg jutra


Sa italijanskog prevela Milena Ilić Mladenović


Mizuki Misumi (1981) je japanska pesnikinja. Dobila je nagradu Modern Poetry Notebook Award (2004). Prva knjiga pesama “Overkill” je nagrađena Cyuya Nakahara nagradom. Od 2008. godine se bavi i scenskim nastupom, a objavila je i dva muzička albuma.


Libartes je nezavisni projekat, neprofitni, što znači da se finansira samo zahvaljujući slobodnim donacijama. Redakcija, kao i saradnici, prevodioci, učestvuju volonterski na projektu, ali kako bi se održao kvalitet, kompetentnost i neophodno održavanje čitavog posla, potrebno je vreme , kao i određeni finansijski izvori. Vašim doprinosom bismo mogli da budemo još zanimljiviji i kvalitetniji! Donirajte već danas!

Related posts

Dejan Tešić, Davnim gradom

Libartes

Paolo Agrati, Posle karantina

Martina Kuzmanović, Rađanje Venere