Na obali Pacifika
Morala sam otići čak do Pacifika
prepustiti tijelo valovima
U okean treba ulaziti oprezno
to mi govore dva starca na obali
ne sjede tu krpeći ribarske mreže
tek su slučajni šetači, sunce im bije u oči
Ne znaju da čeznem za tim udarom
valovi suprotstavljeni mom tijelu
Pijesak je sitan
U školjkama su učahurene riječi
nemam kliješta kojim bih ih otvorila
i zatim polako jednu po jednu ulijevala u moje uši
dobro je
nisam zalud pretrčala preko bijela svijeta
Pacifik je nježan, ugodne temperature
juni je mjesec
palme nude polovičnu utjehu
tražim je i od soli
da je noć njene molekule bi bile krijesnice u zraku
Ipak to mjesto, ta široka obala nije sasvim nepoznata
sanjala sam je toliko puta
tragajući za načinom da pobjegnem
nisam očekivala da će me u pijesku dočekati tragovi tvojih stopala
Zato koračam bez zastajkivanja
dajem se okeanu
usrdno me guta
tu samo si obris
izjela te sva ta sol
lako bi mogao biti i morski pas
grizete isto
koža se razdire
i krvari
Pacifik gubi nešto od svog plavetnila
na njegovim kapcima sam prljava fleka
ne uznemiruje me ta smrt
Pod vodom ionako
ni smrt ni riječi nemaju značenja
Elvis has left the building
U Vegas sam krenula tražiti Elvisa
pustinja se prostirala neutješna i bijela
kožom joj je plovila siva cesta zmija
išarana komadima pokidanih automobilskih guma
i umorni kaktusi su me ispraćali umornim pogledima
dok sam hrlila prema tom gradu
tom blještećem vrtu betona, neona i sličnih neprikladnih stvari
Htjela sam ga pitati da li je ta pjesma bila za mene
da li sam sama večeras
da li mi nedostaje večeras
pjevao mi ju je Johnny
u Mostaru dok sam bila mlada
Još tada sam mu rekla da ću potražiti Elvisa u Vegasu
kad budem mnogo starija
U Bellagiju, u Cesar Palace
za volanom rozog Kadilaka u sporednoj ulici, off the Strip
među slot mašinama, stolovima za poker
koktel konobaricama s jakom šminkom
u kapelama za brzo vjenčanje
tamo ću ga naći
i neće biti u bijelom odijelu
optočenom dragim kamenjem
neće imati duge solufe niti pompadour frizuru
bit će star i umoran
a sasvim živ
i otpjevat će tu pjesmu
i plakat ćemo zajedno
dok se nad bijelom ispucalom zemljom
ne porodi bijelo jutarnje sunce
San Francisco
San Francisco smrdi na urin
smrdi na mokraću
San Francisco je cijeli ispišan
ne znam kako to drugačije reći
Beskućnica na ulici je skinula bluzu
izbacila ogromne bijele sise
mi smo je gledali prolazeći
gledali njene sise
i cvijet margarete nacrtan joj na obrazu
i natpis u ruci na komadu kartona
velikim slovima: fuck you!
I San Francisco je divan grad
možeš ga obići pješke
i mi smo hodali tri dana neprekidno
bili su tu i ti tramvaji
ali nismo se ukrcali niti jednom
činilo se da uvijek idu u suprotnom pravcu
od naše želje
mi, moj sin i ja, i naše prijateljice
jedna žena i jedna kćerka
u Alcatraz nismo ni poželjeli ući
doplivati do njega
jer okean je tu sigurno hladan
vjetar ne prestaje da puše
njiše Golden Gate kao dijete u kolijevci
Penjali smo se strmom vijugavom ulicom
Lombard Street
tu je bilo posađeno cvijeće
i s vrha ulice gledali kako se oko nas razlijeva San Francisco
I onda se dugo spuštali do mora
galebovi su jecali oko naših glava
a mi u velikoj zgradi gledali meduze
iznad glava su nam plivale ajkule
i ničeg se u životu ne bojim kao morskih pasa
i preko stakla sam milovala jelly box fish
i ona je sasvim sigurno osjetila tu ljubav
Senka Marić piše poeziju, prozu i esejistiku. Objavila je tri zbirke poezije: Odavde do nigdje, To su samo riječi i Do smrti naredne, te roman Kintsugi tijela.
Dobitnica je nekoliko književnih nagrada, između kojih se ističu evropska nagrada Vitez/škinja poezije 2013., prva nagrada Zija Dizdarević 2000., te 2019. godine nagrada Meša Selimović za najbolji roman objavljen 2018. na teritoriji Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore.
Urednica je internetskog portala za književnost, kulturu i umjetnost strane.ba.
Ovaj članak je objavljen u decembru 2019, u okviru temata Mitološki Libartes.
Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.