Image default
Poezija

Tina Čatlaić, Proustov salon

Proustov salon

probudio sam se uz zvuk crkvenih zvona, slušao sam siktanje Boga koji me zamrzio

doručak
šalica hladne kave
tanjurić vlažne zemlje
ljuta zima
kolačići s okusom sjećanja
sjećanja s okusom užasa

moj tumor i dalje nosi tvoje ime

shvatio sam svoju kletvu, sve što dotaknem pretvara se u prah

pogladim krzno mačke staklastih očiju, trepnem i ona mi se otima, idući trenutak je mrtva, konji koji vuku kočiju drobe sitno tijelo u lokvi krvi

promatram ptice u rano jutro i one se svom snagom zalijeću u prozorsko staklo i padaju na tlo polomljenih krila, mišićava srca prestaju kucati
dotaknem tvoje lice i ti bježiš na drugi kraj prostorije, s gađenjem si otkidaš kožu koju sam dodirnuo

2017 (objavljeno u zbirci Gušenje polikromije, 2018)


štenara

I.

grad kostiju smrvljen potresom
mala žena-tuga pokisla na pljusku
ostatci nade klize u odvod
mala žena-tuga zgrbila je kralježnicu
pod osjećajem poniženja
i spustila se prema tlu na sve četiri
mala žena-pas, podvila je rep
vrijeme je za jednu šetnju u samoći

II.
ruke su ti škrte i ne glade ženu-psa više iza uha
i ona ne razumije ovaj tvoj
novi ljudski jezik udaljenosti
zato ćeš početi režati na nju

III.

kroz kožu osjeća težinu
tvoje kamene boli
strah joj je davno oduzeo ljudski govor
pa je samo stavila glavu u tvoje krilo da te grije
ali ti si toliko obamro
da više i ne osjećaš topao dodir na koljenu

IV.

jedi staklo
i budi sretna što te hranim
unutarnje krvarenje
unutarnje krvarenje
unutar nje krvarenje
unutar nje krv

IV.

previše maše repom oko tebe
pa joj ga odrežeš

V.

vučeš ju po tlu
bacakaš ju lijevo-desno
dok joj ne bude zlo
i povrati po tepihu
kažeš dosta mi je više tvog bacakanja
kažeš dosta mi je više čišćenja za tobom

VI.

kažeš da obožavaš pse
samo što te uvijek ugrizu
ona grize samo iz privrženosti
ali za tebe je to strana riječ
iščupana iz jezika životinja
prenježna za tvoje velike
dlanove pune ožiljaka
ne razlikuješ više agresivne pse od štenaca
svaki zub vidiš kao krvoločni očnjak
svaki ugriz vidiš kao zvjerski napad

VII.

prestao si dolaziti do pseće kućice
začuješ kako cvili odande dok radiš u sobi
ugasi joj zvuk, cipelom u rebra
brzo i naglo, učinkovitost je u prepadu
i takvu ju tjeraj dalje od svojih nogu
bilo bi dosta
bilo bi dosta

 

VIII.

žena-pas brani se ali ti čuješ samo lajanje
stavljaš joj brnjicu dok te pokušava razuvjeriti
prijavljuješ ju u štenaru kao bijesnog psa
kažeš da te izgrizla i odlaziš zalupivši željeznim vratima
uvjeren da si se uspješno riješio još jedne beštije
tako je najbolje, kažeš zadovoljno
tako – tako – tako—–

 

IX.

naučio si ju
tišina je najsigurnija i najmekša kost u njušci
nju i sve ostale ranjene životinje svijeta
zdrobljenih utroba
koje su eutanazirali riječima
oprosti na grubosti
i sličnim mesarski zabijenim injekcijama

 

X.

naposljetku
ona za tebe nije bila čak ni žena-pas
ni dok si ju ljubio u njušku
govoreći da ima pedigre
ni dok si odlučio da je to
ipak ulična mješanka
pa si ju maknuo van
da ne dobiješ buhe
i razbjesnio se što sada cvili
ona je za tebe bila samo
kučka


Tina Čatlaić rođena je 26. kolovoza 2000. u Čakovcu. Pohađala je Gimnaziju Josipa Slavenskog Čakovec. Studira anglistiku i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još od nižih razreda osnovne škole osvajala je nagrade na literarnim natječajima, a više je puta sudjelovala i na državnoj smotri LiDraNo s literarnim i novinarskim radovima. Trostruka je državna prvakinja i trostruka viceprvakinja u poznavanju hrvatskog jezika. Bivša je glavna urednica portala Udruge srednjoškolaca Hrvatske, novinarka kluba Prostor u Čakovcu i kulturnog portala Ziher.hr. Dugogodišnja je članica Dramskog studija Dada Kazališne družine Pinklec. Sa svojom je poezijom dvaput sudjelovala u performansu Noć mračnog cirkusa u klubu Prostor u Čakovcu i zagrebačkoj Močvari, ali i raznim programima kao što su književne večeri u Čakovcu i tribina Pamela u Močvari. Radovi su joj objavljivani na portalima poput Kritične mase i Čovjeka časopisa. Autorica je pjesničkih zbirki Gušenje polikromije (Biblioteka Insula, Čakovec, 2018.) i Muzej lomova (Nagrada Milivoj Cvetnić, Hrvatska Kostajnica, 2019.). Od 2019. surađuje s alternativnim čakovečkim bendom Zagušljivi dim s kojim je u studenom prošle godine izvela glazbeno-poetski performans u kojem je recitirala vlastite stihove uz specifičnu glazbenu pratnju grupe.  Prema izvedenom performansu objavljen je i studijski album pod nazivom Plava Lily (PMK Records, studeni 2020.).


Ovaj tekst je objavljen u decembru 2020. godine, u okviru temata Melanholija.


Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.

Povezani članci

Tatjana Vujović, Zločin i kazna

Vlaške bajalice

Hrvoje Galić, poezija

Ostavite komentar