Image default
Fragmenti

Svetolik Jozić, Bolje tridesete, o pesničkoj zbirci „Tridesete nisu ono što smo zamišljali“ Aleksandre Jovičić Đinović

[vc_row][vc_column][vc_column_text]

Bolje tridesete, o pesničkoj zbirci „Tridesete nisu ono što smo zamišljali“ Aleksandre Jovičić Đinović

Piše: Svetolik Jozić

 

  • Ništa nije onako kako si zamišljao!
  • Ćuti, pusti me da bindžujem Bolji život, eto Kokana se smuvala sa Guzom!

I papagaj mi okrenu leđa, mirno je odvrnuo Bolji život na blutut zvučniku koji sam mu onomad kupio. Otvorio sam knjigu i pokušao da uđem u nju, da se sakrijem u neki stih ili celu pesmu. Saška me je ovaj put iznenadila, vrlo prijatno. Male narativne sličice i jedan beg u daljine, u tridesete koje su mi bile pre trideset godina. I konačno, prestao sam da čujem saksofon i špicu za Bolji život, čuo sam svoju ranjivost kojom me poezija obasipa i nosi u neke tuđe uspomene kao da sam i ja sam i da mi se u „kosi legu svici“ i kao da je i moj „čitav život preseljen u snove“, kao da sam i ja u tom getu, u toj samoizolaciji i kao da je „ostalo veliko ništa“, Saška kaže da smrt nije romantična, a ni rat.

Nije ni odrastanje romantično, a nije ni čekanje. Nisu ovo samo tridesete, one su uvod  u čekaonicu, kako pesnikinja sama kaže „u čekaonici poratne zgrade/ sa čijih se zidova ljušti masna boja/ nastaju pesme“.

Naime, knjiga je podeljena na pesme o devojčicama – gde je mahom celo detinjstvo okrznuto strahotama rata, i na dečake, gde govori o zajedničkom životu i beznađu svakodnevnog.

 

Razmišljam, dobro je da ne nestaju, da ih još ima jer „kada razmišljaš,/duboko razmišljaš/i nestaješ u toj misli“ i nije samo jedna „crna godina“ mnogo nam je crnih godina.

„Ja hoću život, bolji život…“ raspevao se moj papagaj, mislim se – hoću ga i ja, hoće ga i pesnikinja koja se na kraju pita „da li je sloboda moguća?“

Da li je?

Da li je moguća?

„Ja hoću više, hoću bolje sve, pa kako bude”.


Svetolik Jozić, čovek koji ponekad čita novine. Rodio se jednom davno. Piše. Misli. Postoji. Radi. Životni san mu je da rodi. Bilo šta da rodi. Prozonodu. Živi sa sopstvenim papagajem i nije mu lako.


Budući da je Libartes neprofitna i volonterska organizacija, ukoliko možete i želite da podržite naš rad i finansijski, novac možete uplatiti kao mesečnu donaciju preko Patreona, ili na račun:

205-0000000270414-57 (dinarski, Komercijalna banka)

205-0070800051760-42 (devizni, Komercijalna banka) SWIFT/BIC: KOBBRSBGXXX

Hvala![/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Related posts

Jelena Perišić, Séamus

Misli posle čitanja Mileninog nedovršenog romana ili kako sam se preobrazio u Angelinu Zarić (i nije mi bilo lako, a ni kada sam došao k sebi, takođe mi nije bilo lako)

Libartes

Smešne misli

Libartes