KAKO PREŽIVJETI GENERACIJU
Prvo oprati sve podove. U njihovim ogrebotinama je prah. Koristi usisivač za pseće dlake. Turbo ciklonska tehnologija koja odvaja prašinu od vazduha.
Odvoji prašinu od vazduha.
Iskoristi kutiju koju ti je poslao Kraš express kada si popunila Životinjsko carstvo. U nju stavi sve majice koje su ostavili za sobom. Čuvaj cedulje i slučajnu poeziju na salvetama. Baci kondome i počisti dlake. Generacija je dlakava. Spali sve potkošulje. Previše znaju.
Kupi novi album Životinjskog carstva.
Koristi menstrualnu čašicu. Prazni je isključivo u WC šolje pjesnika. To nije aktivizam, već obrazovanje.
Ranjavaj im zidove. Ostavljaj svoju DNK po knjigama, čašama, filterima, jastucima. Ništa ne liječi individualnostTM kao zapišana tuš-kabina.
Shvati kuda ide šala i presijeci joj put. Svaka nova generacija vjeruje da nema obrazac.
Poremeti obrazac.
U jednom trenutku će se pojaviti djeca jer generacija ipak prati obrazac. Generacija se razmnožava. Na krštenjima ljevičarske djece čisti zube noktima i pričaj isključivo o sahranama.
Kad svi piju, ostani trijezna. Kad su svi trijezni, razbij se kao stoka. I posmatraj. I pamti.
Hodaj uvijek i svuda. Hodanje pospješuje cirkulaciju i besplatno te odvaja od generacije.
Odvoji se od generacije.
Obnovi svoju zalihu čokolina. Napuni se šećerom. Nemoj pisati uz viski i cigarete. Ti nisi reklama za tregere iz pedesetih. Tvoje je da izgoriš šećere i pretvoriš ih u jezik. Književnost tvoje generacije liči na njihovu jetru.
Kupi dobre patike. Trči. Šećere koje ne izgoriš sintaksom izgori nogama. Talog je otrov koji nagriza jezik. Tamo gdje nastaje književnost nema mjesta talogu.
Izgori talog.
Ne slušaj ih dok citiraju Krležu. Slušaj ih dok razgovaraju s konobarima.
Kada se razbole, daj im lijek. Kada im je hladno, daj im svoju jaknu. Kada apstiniraju, zagrli ih. Kada su gladni, napravi paprikaš. Jer ako njih nestane, sav tvoj rad postaće značajan koliko i psovka na praznom kolodvoru.
Pij vodu i pilulu za dan poslije. Izlazi vani mokre kose. Izbjegavaj aforističare.
Kada generacija zaspi, obuci se i odi kući. Tvoje nije da se budiš u njihovim krevetima. Tvoja generacija je jednokrevetna. Ako usput nađeš neke pare na podu, tvoje su. To nije obrazovanje, to je preživljavanje sposobnijih.
Ako se zaljubiš, sjedni na autobus. Do prve granice ćeš se sjetiti da je sve samo semantika i dopamin. A granicā je u vašoj generaciji mnogo. (Provjeri da li si uzela pare s poda.)
Ali ne budi cinična prema onima koji vole. Oni su na putu da se izliječe od individualnostiTM. A tako se liječi i jetra književnosti.
Voli ih dok pišu. Čak i kad pišu loše. Trebaju vam galoni teksta da biste ostavili jednu rečenicu.
Ne vjeruj nikad da si bolja od generacije. Tako se postaje jedna od njih.
Ne vjeruj u „generaciju“. To ne postoji.
Hodaj.
Kupi usisivač.
Lana Bastašić (Zagreb, 1986) je objavila dve zbirke priča, jednu zbirku poezije i knjigu priča za decu. Dobila je nekoliko nagrada za kratku priču (između ostalih, Zija Dizdarević, Ulaznica i Karver: Odakle zovem), dve nagrade za poeziju (Targa UNESCO u Trstu i Dani poezije u Zaječaru), i nagrade za neobjavljenu dramu (Kamerni teatar 55 u Sarajevu). Priče su joj objavljene u Poljima, Putevima, Sarajevskim sveskama, Povelji, i drugim regionalnim časopisima. Živi u Barseloni gde uređuje književni časopis Carn de cap i vodi školu književnosti Bloom.
Ovaj članak je objavljen u septembru 2019, u okviru temata Libertas Libartes.
Pročitajte sve članke objavljene u rubrici Proza.