Image default
Poezija

Anđela Pendić, poezija

Gradina

Ptice – danas nijedna nije letela
sama nad krovovima
iza njih eno boje budućih slika
koje se krzaju po ivicama, nesmestive,
to nada stvara svoje jedine prizore
kako da joj verujem dok govori mojim jezikom
da si prošao ovim prostranstvima
i kako njime da prisvojim: „…ime tvoje,
da dođe…“
kad u svakoj raselini
umesto mirisa nikne po jedna
nova želja kao korov.
Znam jer se danas
u njima drugačije slaže eho,
prošao si pored ovih zidova
koje pripremam,
za koje se pripremam
kao da su ti oduvek poznati,
ako čekaš, zaustavi se
pored urušenih stubova
dima,
kao svetlost, njihov smisao je istovremeno
u meni i izvan mene –
tvoje buđenje i moja žeđ
biće suvišni među
žednim i budnim stabljikama


M

Kad smo se probudili
biljke su već stajale po strani
poražene, kao posle zagrljaja.
U ovom gradu
svetlost je tako jednostavna
a njeno ime ostaje iza pregrada
i gomila se u tuđim telima
kao težina i mladost.
Dok pratimo kovitlace, nama
prisno prilaze lica na zidovima
njihove pobede
i zlato svećnjaka koje ponavlja dan.
Uzviknuli bismo − naše jedino sećanje!
učinili naš jedini pokret,
međutim, i pre nego što stražaru
pokažemo svoje nago posustajanje
pred bedemima
znaćemo šta je izgubljeno
u ovom gradu zato
treba ćutati
čuvajući nameru dlanova
za neka druga pravila
neke druge igre
koju ćemo ipak igrati,
nedovršeni.


Nar

Grane će se povijati pod vremenom
ja to ne mogu sprečiti, govori
zaustavljena u rubinu grada
Pre vremena budim se
do mene dopire glas
prepoznajem – to je moj
nekadašnji glas
prepoznajem da je pokret u granama
vreme sâmo


Anđela Pendić, rođena 1993. godine u Beogradu. Trenutno student doktorskih studija na Filološkom fakultetu u Beogradu (opšta lingvistika). Ima dve objavljene zbirke pesama, Beleg (2015, objavljen kao prvonagrađeni rukopis na festivalu Pjesnička reč na izvoru Pive) i Oganj (2016, prva nagrada na Somborskom književnom festivalu). Kao višestruki finalista Festivala poezije mladih u Vrbasu, zastupljena u zbirkama ljubavne poezije koje je festival objavio 2015. i 2018. godine – Izlomljene linije i Oči pune pčela. Trostruki dobitnik druge nagrade na Ratkovićevim večerima poezije. Dva puta je bila finalista festivala u Zaječaru i Knjaževcu. Objavljivala poeziju u pančevačkim Rukopisima, u časopisima: Dometi, Trag, Prosvjeta, Balkanski književni glasnik. Učesnik prve pesničke radionice „Anonimni pesnici“ pod mentorstvom Ognjenke Lakićević. Zastupljena u zborniku radova „Ova strana kuće“ (2019, urednik Đorđe Majstorović) nastalim u toku književne kolonije „Tekst je prisutan“ u Malom Iđošu.


Ovaj članak je objavljen u okviru temata Buđenje, u martu 2019.

Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.

Related posts

Marija Stojanović, Blizu

Biljana Milovanović Živak, Poezija

Libartes

Jagoda Nikačević, haiku

Libartes