Kao kad si bio dijete
Jedan momenat je sve što treba
Da čovjeku otvori oči
Da pogleda uzdahe
Pomiluje uspomene
I zagrebe oštro
Po pijesku života
Kao nestašno dijete
Sve je tama
Jedna ogromna noć što guta
Nas u nama
Pretvara sve ulice
Potoke šume rijeke planete
U jedno
Što ne postoji
Jedan momenat je sve što treba
Da se sjedinimo
S vječnim mrakom
Ogromne noći što guta
Sve je tama
Kad ih pustiš da lete
Sve grube sitnice života
Kao kad si bio dijete
Cvjetovi zla
2014.
u njemu Sarajevo gori
represijom finansijske krize
zbog koje je i njegova ljubav
sumpornog mirisa
i okusa najlona
– Da l’ on piše pjesme –
njega ubijaju
snajperskom preciznošću
uspomene na njegove bližnje
na njihova okrenuta leđa
odsustvo
oko njega Bosna trune
u kozmičkom sjaju supernove
sa nedostatkom vita nuove
i sjećanjem na Frost Novu
– Zašto o tome ne piše pjesme –
oko njega cvjetaju ljudi
previše banalni od danas
previše blijedi od jučer
obješeni o sutra
njega bole ljudi
onda kada ne mogu da vide
čuju
a mirisa svakako i nema
(njegova bol
– O kojoj ne piše pjesme – )
u njemu cvjeta kraj
vjetar nosi miris izgorjela lišća:
ono što nije
ono što neće biti
– Al’ on piše pjesme –
Armin Stefanović rođen je 1991. godine u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu završava dodiplomski (2013), a potom master studij (2015). Piše za portale i časopise. Interesuju ga predavanje, književnost, pisanje, teorija književnosti i poezija.
Ovaj članak je objavljen u septembru 2019, u okviru temata Libertas Libartes.
Pročitajte sve članke objavljene u rubrici Poezija.