Image default
Poezija

Barbara Klepić, Namještanje svijeta

Namještanje svijeta

Ja sam last minute beba
rodila sam se s tamnim obrvama
imam tužan pogled
imam mačku s dva različita oka
možda bih htjela psa
možda bih htjela izgledati kao žena
s Lindberghove fotografije
možda bih htjela da me netko presretne na ulici i kaže:
Moja si! Tebe sam tražio!
možda bih htjela balkon s pogledom na more
čipkasti stolnjak što se vuče po podu
zlatne vrčeve vina i rumene ukućane
možda bih htjela tebe
da ponovo vjerujem
u tvoje ruke
da one mogu namjestiti
ovaj svijet
opčiniti ga ljepotom
jednostavno
kao
proljeće
kao
slučajna
nježnost

Bako, kolike su ti uši?
Ogromne.
Pomozi mi nacrtati goluba
Pomozi mi napisati slovo g
Dođi kod nas
Kad ćeš ići
Ti i ja se ne slažemo dobro
Ja ne volim napadne žene
Imaš parfem u bordo staklu
Miriše na voće i nešto zagonetno
Stavljaš ga prije mise
Visoka si za baku
Stavljaš palac preko palca i zatvaraš oči
Kad moliš oče naš
Imaš naušnice na male plave cvjetiće
Doista male naušnice
za tvoje uši
tako ogromne


Proliveno mlijeko

Kuda si pošla bako u crnini?
Nosila si jorgovane na ramenima
Rezala male kruške
Sijala štirkala varala na kartama
pjevala
glori aleluja

Lijepo sam ti rekla:
Bako, nećemo plakati.
Ne zaustavljaj ljude.
Nikog ne zanima.

Ja sam tvoja preslica a ti me mlatiš kuhačom
Po stolu su se izlila dva vrča
Slatko i kiselo mlijeko
Tranzistor u ljetnoj kuhinji huči
Tvoje stare sestre ukočeno stoje i gledaju


Ysé, prvi put

Od čega je naša kuća?
od stabla narančaste naranče
od mačjeg krzna
od pruća
to su njena pluća

Iznad trećeg balkona
nebo je posebno plavo
u trećoj sobi
mliječna zavjesa
skupi se
raširi
pokrije
pa uvuče u njen uzburkani krvotok

Tu dolaze ljudi
Jedno ili dvoje
ponekad u kuću uđe neki pas
djevojka sasušene ruke
turist
djevojčica na prvom putovanju u životu
zove se Ysé
Prvi mi je put da čujem to ime

Nasmijem se
Psu
Djevojčici
Sama sebi

Čekam zimu
da svi napuste kuću i ulicu
Grad i zemlju
pa da mi se dokotrljaju dvije naranče
tople i mirisne
kao majčine grudi


Barbara Klepić rođena je u Zagrebu 1991. godine.

Magistra je hrvatskog jezika i književnosti.

Poeziju je počela objavljivati kao sedamnaestogodišnjakinja u književno-znanstvenom časopisu Dubrovnik.

Godine 2013. izdala je svoju prvu samostalnu pjesničku zbirku Džepovi od marcipana u izdanju Društva dubrovačkih pisaca.

Tijekom studija djelovala je pri studentskoj književnoj udruzi Ludens u Zadru koja se bavila organiziranjem različitih kulturno-umjetničkih programa poput književnih večeri, književnih debata, književnih susreta, predstava, projekcija filmova te studentskih konferencija..

Poezija joj je objavljivana u književnim časopisima i zbornicima: Dubrovnik, Literat, Poezija, Tema,  Rukopisi 44,  Hod se nastavlja, Slovo, Zadarski književni ljetopis i Nova Istra kao i na književnim portalima Čovjek-časopis, Strane i Astronaut.

Živi i radi u Dubrovniku.


Budući da je Libartes neprofitna i volonterska organizacija, ukoliko možete i želite da podržite naš rad i finansijski, novac možete uplatiti kao mesečnu donaciju preko Patreona, ili na račun:

205-0000000270414-57 (dinarski, Komercijalna banka)

205-0070800051760-42 (devizni, Komercijalna banka) SWIFT/BIC: KOBBRSBGXXX

Hvala!

Related posts

Sara Kopeczky Bajić, Tijelo

Stefan Kostadinović, Pet pesama

Libartes

Christos Armando Gezos, Hodanje

Libartes