Image default
Poezija

Jagoda Nikačević, Hromozom noćnog leptira

1.
Sub rosa

Nauči me kako da zadržim reči
što beže, dok slušam tapkanja
Kavabatinih ždralova oko velike vode,
koja ne sluti da će postati obična
bara, možda će kiša koja počinje znati
da utiša mrmljanja šamana sa obale
Ganga, kotrljanja bisera skliznutih
sa tvoga vrata, poslednji krik balegara
pre nego onemi, jer ne zna za uskrsnuće,
nakon smrti, život u punom sjaju,
u skarabeju, u kamenu.

Soul Istoka, himna mistika vrtova Vavilona.

Marseljeza ubogih, koju smo slušali
na klupi Luksemburškog parka, sećam se, i stiska
tvoje male šake, u groznici.

Stvar je, kažeš, u jabuci, iza koje palaca račvasti
jezik zmije, sub rosa, opet kao za sebe, čujem
kako se otključava poslednja
sedma čakra, jer ja sam Amfionova
lira što podiže sedmu kapiju Tebe. Tebe?


2.
Hromozom noćnog leptira

u odsudnom času dok svetlosti
lampe prže baršun tvojih krila, vidim
tvoj pogled izobličen.
bespomoćan.
i grozničav, dok se pitaš
u kom trenu i koji je
od predaka, u dugom nizu iza
zaturio gen. pa do tebe
ne stiže nasledna poruka,
strah od vatre


3.
Limbus Patrum

bela smrt kao blagoslov što dotače
Lava Nikolajeviča na zavejanoj stanici
Astapova, zaobljena nežnošću naježenih
jablanova, penje se naviše poput dima

beše tiho i ti nema, zarobljeni beskrajem

beline ruske melanholije breza, otegnutog
plača ađinokaje, kao pred mitarenja starih
ptica ili presvlačenja okraćalih zmijskih košuljica

u snegu tvoji mali gospodstveni tragovi

stopala, predeo pamtljivog hodočašća
mog srca, dugotinjajućeg u pepelu spaljene
biblioteke razuma, krasnoslovlja putopisa

zvezdani svici sa obožanstvenih staza

s pozajmljenim naravoučenijem, kud hodasmo
ja i senke tvojih plemenitih pretkinja, Dafne i Euridike,
krajolici svakodnevnog limbus patrum-a,
gde čekasmo u redu za silaske, u kraljevstva

podzemlja


4.
Sijenske kiše

naša tela mirna su, kažeš, i ulovljena
u skrovištima neizvesnih granica: lelujava
svila oko mokrih zglobova, kiša koja priča.
držimo se
još čvrsto za ruke kao zbunjeni
par vidri koji bi da ne odluta
u snu predaleko, niz blještave strane
Sijene u predvečerju, s rascvetanim zastavama
bratstava, grada što malaksava
od udaraca. kazao si: vidiš kako pada
srebro sijenskog neba. tako to biva
kod meseca u bekstvu, kad je daleko
od kuće. ali, ti se ne boj: umesto mene
odsada grliće te kiša što glača
kaldrmu grada. šaputaće vetar i pelargonije
iz kamenih niša. zato, sakupi suze, mila.
napravi od njih novog, dobrog
duha. ja bih da se odmorim
sada


5.
Raskriljena Eva

jednom ću poći u daleku zemlju
kad rukama iscrpim bunar
mraka, da nađem reč što diše
u maju: Springfild u Ohaju
(„livada raste u pustinji
pustinja je u tebi“*)

nežno ću proći kroz zelenu zemlju
kao vetar u paperju
mladih ptica, prva svetlost
jutra na suzama mahovine
(„pustinja je livada
livada je u meni“*)

hitro ću otići iz posne zemlje
kao usukan dim čeličana
u Klivlendu, zaboraviti sve
kao moderan stih, uzalud
(prizivam livadu sećanja
pustinja je u nama)

*Raskriljena kapija usta, Eva Zonenberg


Jagoda Nikačević rođena je u Šibeniku, Hrvatska, 05.11.1951.godine. Osnovnu i srednju školu je završila u Aranđelovcu, a Tehnološko-metalurški fakultet u Beogradu, 1976. godine. Živi u Beogradu.

Pisanjem poezije, kratkih priča i haiku pesama se bavi od 2008.godine.

Sa grupom autora objavljena joj  je knjiga haiku „Bit ću haijin“, 2012. godine.

Objavila je knjigu poezije „Poznajemo li se, Malinovski“, 2014. godine.

Dobitnica je I nagrade za najlepšu ljubavnu pesmu na Konkursu KK „Rujno“ iz Užica, 2010. godine.

Dobitnica je II nagrade na Konkursu za nagradu „Milutin Uskoković“ Biblioteke iz Užica za najbolju pripovetku,2018. godine.

Ušla je u uži izbor od pet učesnika na Konkursu za objavljivanje najboljeg pjesničkog rukopisa  za 2020. godinu u organizaciji Matice srpske- Društva članova u Crnoj gori

Ušla je u uži izbor od pet učesnika za najbolju kratku priču na Konkursu za nagradu Andra Gavrilović 2010. god. koju organizuje Resavska biblioteka iz Svilajnca.

Tri poetska rada su joj objavljena u jubilarnom, 50-tom broju Časopisa Bosanska vila, Sarajevo 2010.god.

Njena kratka priča „Triptih: Metamorfoze“ joj je objavljena u knjizi „Anomalija“- Izabrane priče fantastike Društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“, Beograd 2012. godine.

Njena haiku poezija nagrađena je na konkursu „Pošto Beograd“ u organizaciji KK „Mala ptica“, Beograd 2015. godine.

Više kratkih priča, poezije i haiku pesama  objavljeno joj je u Zbornicima, časopisima i elektronskim časopisima. Radove objavljuje na nekoliko pesničkih portala. Bila je urednica na pesničkom portalu pesem.si  iz Slovenije.

Prikaz njene prve objavljene  knjige pesama „Poznajemo li se, Malinovski“, autorsko izdanje 2014, objavljen u časopisu „Bokatin Dijak“, br.8 – napisala je Jelena Arsenijević Mitrić, doktor filoloških nauka i docentkinja na Filološko-umetničkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, str.149-155.


Budući da je Libartes neprofitna i volonterska organizacija, ukoliko možete i želite da podržite naš rad i finansijski, novac možete uplatiti kao mesečnu donaciju preko Patreona, ili na račun:

205-0000000270414-57 (dinarski, Komercijalna banka)

205-0070800051760-42 (devizni, Komercijalna banka) SWIFT/BIC: KOBBRSBGXXX

Hvala!

Related posts

Milica Špadijer, Uskrs u Trstu

Izbor iz rimske lirike

Anđelka Isidorović, Skitnice