Image default
Poezija

F. Ž. Osan, Nad Madridom kiša

Nad Madridom kiša

Nad Madridom kiša. Pišem iz ove tačke drevne udoline
gde se glupost, nesposobnost i uobraženost bore za prevlast
nad naukom i umetnošću. Pripašće onom ko bolje uništi žaoku
što bode ravnodušnu gomilu oblaka i opire se
da pusti krv, vernu, kakvu traže obrisi žara.
Jer nailazi, žar nailazi!
Ovog časa, u pljusku mu bledi boja plamenova,
i od tresetne vreve odbija se slabi sjaj
vlažne svetlosti.
Pigmenti se u daljini komešaju pod kacigom vedrine,
ali tamna pustoš nadolazi.
Ljubavi, sve gori. Plešemo u vrtu
među plamenovima.

Gde god pogledaš zemlja, šuma, planine,
magla sa zacrtanim autovijama od asfalta i farova koji leže
na pištavim tragovima brzine.
Dok sve je i nepomično i na ivici
da se potpuno zaglibi,
snop muzike uzdiže se nad grobovima istorije,
čiji bih voleo da budem, ali nisam.
Mislim da sam ogluveo. Oslepeo.
U Evropi sam. Ličim na druge.
Pretvaram se da sam drugde.
Ali tu sam.
Proričem na rubu praznine gde riču bogovi.
Čekaju li ženku, ili klanje, svejedno je.
Očekujem najgore, svestan da se bliži zora
kada su se demoni ukazali Raulu Glaberu.

To sa Glaberom i razularenima bilo je oko hiljadite godine.
To se više nimalo ne računa, druge znakove hvatamo bez reči.
Tiho se batrgamo, ali niko ne zakera. Obnavljamo…
Ruže umiru na pragu grȁda.
Jedva nešto cveta na vrhovima prstiju. Čekamo da vidimo.
Glumimo Boga – gledamo ko će se izvući,
premda ostaje nebo, u fraktalnim piksilacijama,
iz čijeg bismo haosa da se vratimo,
ako ništa drugo da kažemo: bio sam…

Sve to nije dovoljno da udahne život pesmi.
Nedostaje zemlja, preobražena u okean, i mi koji se mešamo na suncu.
Čini se da još samo cvetovi kestena ostaju
da se potroše u zelenoj magli.
Seks i destrukcija, ma nemoj…
Stranice fascikle se mute u veštoj elektrografskoj
obmani. Zaboravljamo…
Stvarna devojka šapuće crvenoj senci praga
gde se divljač kiti umrtvljenim cvetovima
kao da želi da nam skrene pogled, i da priznamo:
ah, žar ljubavi…
Nad Madridom kiša. Horizont u nedokučivim junskim resama.
Mrtvačnica radi punom parom. Smrt Evrope domogla se Španije:
silne, mlade, osamljene – drevne kao tajna kojom se
diči. Sa dvadeset pet godina, svi vide budućnost.
Umor.

Kiša cedi otrovne kristale duboko u nutrini
pluća. Kako je čudan svet.
Treba znati reći.

F.J. Ossang – „Venezia Central“, p. 49-51
©Le Castor Astral, 2015

S francuskog preveo Nikola Radić.


F. Ž. Osan (Frédéric-Jacques Ossang) je pseudonim francuskog pesnika, pisca, pevača i reditelja Žaka Plužoa. Rođen 1956. u Parizu, već sa nepunih dvadeset godina počinje da piše i uređuje, te osniva pank bend DDP (De la destruction pure). Osamdesetih godina studira na Institutu za visoke filmske studije (IDHEC) u francuskoj prestonici, peva u bendu MKB-Fraction provisoire (Messageros Killers Boys) i snima svoje prve filmove. Bogati opus ovog pluridisciplinarnog autora broji petnaestak muzičkih izdanja,desetak filmova(9 doigts nagrađen u Lokarnu) i više od dvadeset knjiga, među kojima su romani (Génération Néant, Au bord de l’Aurore) i zbirke poezije (Landscape et Silence, L’ode à Pronto Rushtonsky, Venezia Central i druge). Na njegov književni rad posebno su uticali pesnici bit generacije, ali i Rembo, Lotreamon, Arto i Selin.


Autor fotografije: Nemanja Knežević

Nikola Radić (1989) prvu zbirku poezije « Prolećima si potreban » (Kovačnica priča, Beograd) objavljuje 2017. Pre toga pesme objavljuje u zbornicima (tri izdanja Rukopisa, Zbornik savremene ljubavne poezije), časopisima (Književne vertikale) i na portalima (Strane, fake poet). Jedan je od osnivača beogradskih književnih večeri « Trop Autsajder ».

Kao član dve pozorišne trupe i bubnjar-perkusionista brojnih muzičkih sastava nastupao je u svim zemljama bivše Jugoslavije, u Poljskoj, Slovačkoj, Rumuniji, Italiji i Francuskoj. Od 2013. godine predvodi beogradski bend Barka Dilo u kome peva, piše tekstove i muziku. Sa Barkom Dilo 2018. godine snima album « Karta slučaja ».

Autorski članci, intervjui i prevodi objavljivani su mu na portalima Courrier des Balkans, Courrier d’Europe Centrale, Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa,Before After, Danas, Kultiviši se, Buka i u srpskom izdanju Le Monde Diplomatique. Sarađivao je sa više frankofonih televizija (TV5 Monde, TF1, RTBF). Nakon studija Francuskog jezika i književnosti u Beogradu, kao stipendista Vlade Francuske završava Master Inžinjerstva kulturnih i interkulturalnih projekata na Univerzitetu Bordo Montenj. Posle Beograda, Bordoa, bretonskih gradova Ren i Trelevern, trenutno živi u Zagrebu gde radi na svom prvom romanu.


Ovaj tekst je objavljen u decembru 2020. godine, u okviru temata Melanholija.


Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Related posts

Ognjen Petrović, Karneval u saturenu

Libartes

Marija Skočibušić, Poezija

Libartes

Tihana Tica, poezija

Libartes