Image default
Poezija

Filip Marković, Borba

borba

važno je shvatiti da nisam dosljedan.
sljedeća tvrdnja bit će:
“pijetlovi u meksiku protive se veganstvu”
žele biti dio juhe, one koja se prva posluži na okupljanju
na koje nisi htio doći.
i nisi došao. i nisi dosljedan.

****
ona često priča o životu u meksiku, o suživotu s
carlosom, na farmi nadpijetlova
gdje su ih hranili steroidima koje bi poslije i sami
konzumirali.

“kada naš najjači pijetao postane nedosljedan, iznenada
očerupan,
ne završim ni ja drugačije.”

****

ona je dobar kuhar
ona kuha preljutu juhu
ona se ljuti na carlosa
ona se pali na meksikance
ona pali vatru, onu vatru iz koje se ne rađa perad, nego
u njoj umire, ako imam za pravo reći da je njen muž bio
prava kokoš.

****
sve naše brige o farmi kao razlogu zbog kojeg se još
uvijek okupljamo – potonu u jednom pitanju:

kokoš ili jaje?

štogod da je, vraški se trebalo izboriti da
postane dio juhe, jutarnji omlet moga muža carlosa,
natpis ispred klaonice s velikim slovima STOP!
(i malim slovima sa strane)
– nedosljednim piscima


FILIP MARKOVIĆ (Zagreb, 2000) živi u Novim Jankovcima, slavonskom selu pored Vinkovaca. Nakon završene Gimnazije Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima upisuje Rudarsko-geološko naftni fakultet u Zagrebu. U srednjoj školi intenzivno počinje pisati poeziju te tako za rukopis “Pantera” 2019. godine osvaja drugu nagradu na Goranovom proljeću. Iste godine sudjeluje na smotri LiDraNo . Na vinkovačkoj pjesničkoj manifestaciji Jutro poezije u sklopu Dana Ivana i Josipa Kozarca osvaja prvu nagradu.


Ovaj članak je objavljen u junu 2020, u okviru temata Borbeni Libartes.


Pročitajte ostale tekstove objavljene u rubrici Poezija.

Povezani članci

Senka Marić, Poezija

Tamara Žikić, Goropadne muve

Vladimir Čokanović, Moja loša pesma

Ostavite komentar