Image default
Proza

Nadija Rebronja, Piano, mape na koži

PIANO, MAPE NA KOŽI

1.

bijela dirka

– jedna je žena svirala klavirski koncert na vrhu planine, svakoga petka u šest. svirala je ispod drveta, okružena kamenjem, mahovinom i lišćem.

– jednoga dana žena je stavljena pred dželata. ,,kakva šteta, tako lijep dan bez klavirskog koncerta”, pomislila je.

 

2.

crna dirka

– rođena je kao robinja u nekoliko različitih vjekova. u svakom je vijeku istopila svoje lance kroz vatru. u vijeku koji će doći odbiće da priča priče jezikom stranaca.

– negdje na drugom mjestu, gdje se nikada nije rodila, neki su ljudi saznali da su nagi i istoga trena postali robovi.

3.

bijela dirka

– jedan je general sebe osudio na smrt. zakazao je svoje suđenje, osudio je sebe za zločine, upravljao je vlastitim strijeljanjem. kada je viknuo ,,pali!“ nije molio za milost.

– kada ga je metak pogodio izustio je ,,nepravda“, zazviždao tango i izdahnuo.

4.

bijela dirka

– jedan je vladar spalio sve knjige da bi uništio jedan stih, ubio sve pjesnike da bi spriječio da se opjeva jedan događaj.

– od tog trenutka njegovo tijelo je odbilo da ga slijedi. vladar nikada nije sahranjen.

5.

crna dirka

– zatvorili su je kao vješticu i čekali da njene ruke izliječe nijeme. na vratima ćelije rukama je crtala ptice i hranila ih svojim zatvoreničkim ručkom. lomača je gorjela a ptice su letjele narednih stotinu godina. stotinu i prve godine vjetar je odnio pepeo u more a more je znalo da smrt ne postoji.

– talasi su zapljusnuli barku koja je nekuda odnijela zatvorenike zauvijek odbjegle od nepravde.

6.

bijela dirka

– jedan je čovjek čitao novine i pročitao vijest da će umrijeti za tačno dva mjeseca, tri dana i četrnaest sati. čovjek je sklopio novine, otišao u poslastičarnicu, kupio tortu i pojeo je sasvim sam. zatim je svirao klavir tačno tri sata i dvadeset minuta. onda je legao u krevet i spavao sedamnaest sati. kada se probudio čovjek je hodao gradom jedanaest sati; nakon toga se vozio tramvajem devet sati. odjednom, čovjek nije znao kako da ispuni ostatak vremena.

– umro je tačno dva dana, tri sata i sedamnaest minuta nakon što je na kiosku kupio novine.

7.

crna dirka

– kopno je nekada bilo jedna cjelina, a sve su mape svijeta razbijene slike naše prošlosti. te se slike ogledaju u okeanima jer okeane je nemoguće rasparčati. kartografi znaju sve o istinitosti, dok posve nerado crtaju stvarnost.

– postoje ljudi koji mape nose na koži, koži tijela koja plivaju kroz okeane. na koži sva kopna postaju cjelina a dodir je najbliži istini.

8.

bijela dirka

– jedan je pjesnik upoznao tri svoja tijela. sreo ih je na tri različita mjesta. sva tri tijela su imala isto ime. prvo je tijelo koračalo planinama zajedno s kozjim pastirima, skupljalo smolu, nije se plašilo sunca, krilo se u pećinama, srelo se sa noževima i nije marilo za krv; prvo je tijelo bilo drugog pola. drugo je tijelo pronašlo sebe u neprolaznoj tački iza horizonta. treće je tijelo poricalo da pjesnik postoji i ono je odista bilo u pravu.

– pjesnik je želio da nožem poreže sebe, mahnuo je sječivom kroz vazduh i krv je kapnula na tri mjesta.


Nadija Rebronja (1982)  je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, nemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Predstavljena je na više značajnih književnih manifestacija i festivala u Evropi, Aziji i Latinskoj Americi. Po poeziji iz njene knjige Ples morima u prevodu na italijanski, 2016. godine napravljeno je osam kompozicija na konzervatorijumu Niccolo Piccini u Bariju, koje su predstavljene na nekoliko koncerata u Italiji, Danskoj i SAD. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Dobitnica je Priznanja za poeziju gradonačelnika grada Penonome u Panami.  Školovala se, duže ili kraće živela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču i Istanbulu. Ne veruje u adrese ni mesta boravka. Objavljene knjige: Ples morima, poezija, NB Dositej Obradović, Novi Pazar, 2008; Derviš ili čovek, život i smrt. Religijski podtekst romana Derviš i smrt Meše Selimovića, naučna studija, Službeni glasnik, Beograd, 2010; Flamenko utopija, poezija, Povelja, Kraljevo, 2014. Knjige na stranim jezicima: Alfa, Alef, Elif, izbor iz poezije na španskom jeziku, Alea Blanca, Granada, España, 2011; Flamenco utopía, poezija na španskom jeziku, Alcorce Ediciones – Gorrion Editorial, Mexico City, Mexico, 2017; Borges’in Gözlerinden, poezija na turskom jeziku, Gece Kitaplığı, Ankara, Türkiye, 2018; Фламенко утопија, poezija na makedonskom jeziku, PNV Publishing, Skopje, 2020.


Ovaj članak je objavljen u junu 2020, u okviru temata Borbeni Libartes.


Pročitajte ostale tekstove objavljene u rubrici Proza.

Povezani članci

Majk Galager, Klonmelski set

Ala Gorbunova, Deca grada Novostradova

Vladimir Tagić, Priče

Ostavite komentar