Katran
I.
Pluća obavijena katranom, nalikuju crvenkastom jelenjem mesu, umotanom u crni baršunasti zastor
II.
Dlan je zavijen sivom gazom zašto se širi roza krv?
a mrlje nalikuju jorgovanima?
III.
Bijelog pauka u šaci ugljena spaljuje vatra, bijeli pauk postaje pepelom u plavkastoj staklenoj urni
Tetoviranje
Knjige na polici su požutjela, naborana, staračka koža
Svakoj od njih hrbat je prošiven venama
istetovirane kosti su bijele kao papir,
koža je tetovirana pismom jiǎgǔwén
Dok slijepac opipava kožu i kosti
koje je tetovirao član kineske trijade,
vješt u kaligrafiji iglom, on ne vidi, ali osjeti nasilje
počinjeno nad bijelim kostima i mladom kožom
Koža je ostarila, pohabala se, ali prstima koji ju dodiruju,
pismo i dalje govori jezikom crvene koštane srži
jezikom tinte koja je vječno urezana u staračkoj koži
Požutjela i naborana, ona pokriva kostur
ispisan jezikom zauvijek živih,
u žili koja kuca u slijepčevom zapešću
Somnambulisti
Zakriveni sjajem zaleđenih zvijezda
iz sna se bude obrisi likova
iz ulja na platnu binarni brojevi
iz bijelog oka zor
gleda ih crna šarenica Noći
oni plešu svoju nekrologiju
somnambulisti čiji Caligari Ništicu i Jedno diže iz sna
Otvara se jedno crno oko
dok drugo posve bijelo
vječno pripada danu
Vrlina gori
Crvenim nalivperom helenskih moralista
ljudima sam oduzela milost ljubavi
podarila ju nekima
Kada su pronašli krivca
počeli su me ganjati divljim psima
po poljima, nebima i morima
dok je snijeg pržio,
a sunce ledilo kožu
moje lice zakovali su na vrata kafića
„Traži se kradljivac, licemjer!“ ……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………
Kada su me uhvatili
postaviše lomaču
koja je dosezala oblake
zavezali su me za nju
i onaj najstaloženiji upita me
„Volim li ja svoju ljubav?“
Ne voliš
manjkaju ti vrline
„Onda gori!
I ti i tvoje vražje vrline!“
I gorjela sam…
moj pepeo pomiješao se
sa mokrim teškim oblacima
crna kiša pala je na tlo
a iz pepela
izrastao je
cvijet ljubavi
Psalam
Ribar je stajao u oceanu, gledao u morsko dno
nanijeli su mu rane vojnici iz Ninive
po rukama, nogama i torzu.
Slana kiša i more imaju zube, i grizu mu meso.
Ribe u mreži, ulovljene prošle noći izdišu na Suncu,
bez slane su vode, i oči im se izvrću u agoniji.
Koža se ribaru polagano povlačila pod naletima
slane vode-čeljusti, tijelo mu je učinila tijelom-ranom.
Bijela jegulja mu se omotala oko noge
rekla mu da je Jona izgubljen u utrobi kita
a s njim da je izgubljena i Niniva
Ribar započe plakati nad Ninivom
suze su mu padale na tijelo,
Sada i slana morska voda, slana kiša i suze
grizu ribaru meso i utrobu
kosti mu ostavljaju polugolima
sitne ribice grizu mu stopala
Hrvoje Galić rođen je 1993. godine u Zagrebu. Magistrirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti 2018. godine. Njegova konstatna preokupacija je je sveobuhvatno sagledavanje društvenih transformacija kroz prizmu umjetničkih djela. Uvjerenja je da putem kritičke analize umjetnosti u njenom povijesnom i društvenom kontekstu možemo zahvatiti duh konkretnog vremena, a i saznati nešto o nama samima. Tijekom studentskih dana, pisao je radove o filmu za portal Taste of Cinema, a shvaća ih kao svojevrsne etide. Nakon završetka fakulteta preveo je knjigu Politics, a napisao je i nekoliko desetaka radova za svoj osobni blog Vigour of Film Lines. U samom naslovu bloga vidljivo je da film promatra kao polemički tekst koji može zavidnom snagom prodrijeti u društveni svijet i uzdrmati nas do temelja.
Ovaj članak je objavljen u septembru 2019, u okviru temata Libertas Libartes.
Pročitajte sve članke objavljene u rubrici Poezija.