Image default
Poezija

Ivana Sarić, poezija

 

 

nico

posmatram svoju ćerku

borile smo se u stotinama ratova, vitlale noževima u mračnim budžacima,

bežale iz zatvora, pušile hašiš u njujorku, plesale sa dejvidom bouvijem i kendi darling,

bile smo vešane, u poslednji minut pomilovane i spasene lomače

ona

spava između mojih butina

nikada se neće navići na zastrašujuću gužvu u saobraćaju,

pakovanu hranu, zvonce na vratima i daljinski upravljač

buku prodavaca koja probija kroz zidove

ili se provlači ispod vrata

zvezdanog neba

u bašti

misao na povetarcu

odgurne kao ljuljašku

sanjalački

kao

pijana putovanja vozom

rat boja i duvanskog dima

tako slučajno

nemarno

moja ćerka

je cvet… kada želi da ukrasi sobu

ili sretne onog koga voli ona ubere samu sebe

ipak nije u stanju da poveruje u čuda

iako može najviše da razvuče žvaku

 

 

 

pogled

ja sam se – zaista – sva ozarila

i trzaj

osećanje prekinutosti

kretanje sa zadrškom

kaleidoskop koji se okreće

tačkasta linija koja je, kada je gledaš izdaleka, puna

kao što dolazi propušteno

završetak nekakvog uzdaha

bezvazdušno prostranstvo i smrt

a kada se okrenem – više me nema

iščezavanje

ja nemam težine

a on

on je anđeo – osećam ga stalno iznad desnog ramena – to nije moja strana

noć je moja, ali noću ne mogu, ne umem. život je izvan sebe

biću razumna obećavam – u poeziji ne – za poeziju mi oprostite

otvorena vrata kroz koja svako moze da uđe. moji stihovi. drugi dom mi nije potreban.

u životu neobuzdano divlja

klizim niz ruku

u

lonac pun tajni

lonac pun tajni

psihoseksualna supa

(u malenim zagradama)

i dan je pepeljast – vetrovit – boja sna

udisala sam ga

i posle svega toga kažu da ja izmisljam ljude


Ivana Sarić: (1984) iz Beograda.


Slika: Keith Negley

Ovaj članak je objavljen u februaru 2014, u okviru temata Zubati Libartes.

Pročitajte ostale tekstove koji su objavljeni u rubrici Poezija.

Related posts

Ivana Maksić, Talit

Elektra Poetika, poezija

Libartes

Anastasia Stojiljković, Arhipelag

Libartes