Image default
Poezija

Esmin Suljević, poezija

Ispovijest

Želi da joj pričam o sebi.
Govorim
da ovo nisam ja,
da pravi ja
živi u Pragu.
Novi grad,
na desnoj
obali Vltave.
Zgrada u blizini
trga Vaclavske Namesti
deseti sprat.
Sam.
Pogled sa prozora,
pruža se
na jedan dio
Petrinog brda,
i Petrinog tornja.
Radi kao taksista,
noću.
A kada ne radi,
i kada ne provodi vrijeme
trošeći svoju bijednu zaradu
u kafani na uglu
tada piše neki roman,
na Hermesovoj
pisaćoj mašini,
iz 1949,
koja se nalazi
na starom
hrastovom
stolu.
Lijevo od stola
nalazi se
gramofon, i ploče
Ožiljak i Umjesto gluposti
a desno, knjige
razbacane po podu,
i prljavi jogi
na kojem spava.
A ovo kraj tebe,
to je samo sjena
koja živi u mraku.

 

Cijena slobode

Svakoga dana
ljudi koji imaju
žive kako moraju.
Svakoga dana
ljudi koji nemaju
žive kako hoće.
Svakoga dana
ljudi koji žive kako moraju,
jedu koliko mogu,
jedu koliko hoće.
Svakoga dana
ljudi koji žive kako hoće,
jedu koliko imaju,
ili nikako ne jedu.

 

Pjesma o uličnom sviraču

Svakog dana
ulični svirač
je svirao
najljepše melodije
koje su se do tada
čule u gradu.
Jednog dana nije ga bilo.
Odveli su ga.
Odveli su ga u rat koji je bjesnio.
Pošto je on
ipak
ulični svirač,
a ne vojnik
nije želio da puca,
i da ratuje
i biva ubijen.
Ah,
ulični svirač
biva ubijen.
A tako je lijepo svirao.


Esmin Suljević Rođen 14. 04. 1990. u Bijelom Polju (Crna Gora). Trenutno živi u Kaknju. Najveći uzor u pisanju mu je Žak Prever.


Autor fotografije: Viktor Jurić

Ovaj članak je objavljen u februaru 2014, u okviru temata Zubati Libartes.

Pročitajte ostale tekstove koji su objavljeni u rubrici Poezija.

Povezani članci

Igor Varga, Podstanar(s)ka

Jelena Janković, Budno oko gospođe Modre

Nataša Božić, poezija

Ostavite komentar