DOBRONAMJERNO
to što si gola podigla ruke na potiljak
ne zove se ni predaja ni povjerenje
samo si ranjivija
niti je pobjeda prekoračiti razvalinu svojih svjetova
u suknji nabranoj u struku
tek ostaješ izgubljena sama sramna
saberi se
prestani se više predavati
previše davati
podigni prste sa zamišljenih priča
stisni suknju koljenima
razvali tu sliku koja se čita pogrešnim riječima očima
u izmišljenim noćima
TIJELO SE PRECIJENILO
Ima ga u izlozima uz prigodno jelo na posteljici od rikole. I sirovo.
Uspravno stoji na debelim minusima, u ofsetnom tisku pročišćeno.
Bez atributnih naznaka plošno nudi rame samoćama. Razgrće brloge. Pregara.
Useljava se u tijesne prostore šupa, boravaka, umova. Uveseljava.
Precjenjuje se, kipi, vrišti iz malih uličnih trafika, isluženo nas klonirano bljeska. Razara.
Pognuto se grije ukradenom iskrom kao plamenikom. Ostopaljeno otapa kamen.
Tijelo. Očišćeno od sebe množi se sabrano u misao, opipom zabada u ništa. Lebdi.
Tijelo na dijeti. Do samotnosti sirovo, prigodno nejestivo. Na odbačenoj posteljici izdvaja sebe u dah.
Ivanka Cvitan: rođena u Splitu 1961. Godine 1985. njena poezija je zastupljena u zajedničkoj nagrađenoj zbirci Ostaje mi poezija, a 2018. samostalno objavljuje svoju prvu zbirku Usprkos svemu smo isti.
Osim u internetskim publikacijama, radove je objavila u dvije tiskane publikacije: Moguće da, nešto iza, između, zbornik književnik susreta 1987. i The Split Mind XVI/18. i bila u finalu za izbor Post Scriptum-a 2018.
Ovaj članak je objavljen u septembru 2020, u okviru temata TELO.
Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.
Autorka naslovne slike: Martina Mekatir