ZAGRLJENE POLOVICE
rasula sam je u tisuću i jednu noć bez žaljenja
ostao je crni mrak od nje preda mnom
što joj je bilo da me gleda ravno u oči
da izvuče priču o polovicama
onu priču u kojoj je jutro obećavalo dan makar navečer usnuo
kao da nikad neće ni na lijevu nogu
a kamoli ustati i opet se obećati
što joj je bilo da mi kaže kako se danas i tikve daju
predaju prodaju cijele kao ukusne
jabuku zagrizeš i požališ
nema slasti pored toliko nepodijeljenog obilja
oduzmeš se sebi tankim rezom
i gledaš kako niču mladice nepoznate nove
sve se ponavlja množi i bez tebe
samo se košmari dijele kao šamari
ovo se novo obilje pretvorilo u nevolje
a nekad su polovice rušile granice
pukla sam rasula se s one strane zrcala
više me nije gledala ostala je crna rupa
otišle smo zagrljene u sedam godina nesreće pa kako bilo
u nekakvu budućnost ipak
nedjeljiva nasuprotna oportuna ostala sam cijela
BOŽE, KAKO TA ŽENA
Psuje!
Pljune sočno usred krčme, pa izlije kriglu lošeg piva po uštirkanoj košulji novog vijećnika iz stare zabiti
Njemu je dolazila na stražnji ulaz vile
Gdje je žena s maskom od krastavaca njegovala netaknute godine
Pobjegla bi na tren iz rasula svoga doma
Na tren se zaboravila
Izbrisala sliku propalog vremena u buci pijane obitelji
Na tren bi bila žena bez maske od boli
Sredio je njeno zaposlenje, maknuo je s ulice iz kuće u krčmu
Kako ta žena gleda u oči ološu!
Sluša njihove dogovore, čisti prljave stolove, odnosi prazne čaše
Meni strah u kostima otkad sam jutros u novinama vidjela kriminalce
Oni se malo ubijaju, pa oproste, pa se grle, pa ubijaju druge, pa im nitko ništa
Što da nabasam na takve u šest i po dok jurim po mraku
Ma kakve oči, kakva ulica
Nemam petlju ni smeće slikati po kvartu
Pa koliko pije ta žena!
Moja tri deca tuge stanu joj u jutarnju pauzu između pranja zubiju i pogleda u ogledalo
Kasnije se zaboravi
Pa ispiše stotine života u dvije pjesme o kojima ja pokunjeno prošapćem tri knjige
Kako ta žena piše!
Ivanka Cvitan: rođena u Splitu 1961. Godina 1985. njena poezija je zastupljena u zajedničkoj nagrađenoj zbirci Ostaje mi poezija, a 2018. samostalno objavljuje svoju prvu zbirku Usprkos svemu smo isti.
Osim u internetskim publikacijama, radove je objavila u dvije tiskane publikacije: Moguće da, nešto iza, između, zbornik književnik susreta 1987. i The Split Mind XVI/18. i bila u finalu za izbor Post Scriptum-a 2018.
Ovaj članak je objavljen u junu 2020, u okviru temata Borbeni Libartes.
Pročitajte ostale tekstove objavljene u rubrici Poezija.
Autorka naslovne slike: Martina Mekatir.