Image default
Poezija

Ivanka Cvitan, Zagrljene polovice

ZAGRLJENE POLOVICE

 

rasula sam je u tisuću i jednu noć bez žaljenja

ostao je crni mrak od nje preda mnom

što joj je bilo da me gleda ravno u oči

da izvuče priču o polovicama

onu priču u kojoj je jutro obećavalo dan makar navečer usnuo

kao da nikad neće ni na lijevu nogu

a kamoli ustati i opet se obećati

što joj je bilo da mi kaže kako se danas i tikve daju

predaju prodaju cijele kao ukusne

jabuku zagrizeš i požališ

nema slasti pored toliko nepodijeljenog obilja

oduzmeš se sebi tankim rezom

i gledaš kako niču mladice nepoznate nove

sve se ponavlja množi i bez tebe

samo se košmari dijele kao šamari

ovo se novo obilje pretvorilo u nevolje

a nekad su polovice rušile granice

pukla sam rasula se s one strane zrcala

više me nije gledala ostala je crna rupa

otišle smo zagrljene u sedam godina nesreće pa kako bilo

u nekakvu budućnost ipak

nedjeljiva nasuprotna oportuna ostala sam cijela


BOŽE, KAKO TA ŽENA

Psuje!
Pljune sočno usred krčme, pa izlije kriglu lošeg piva po uštirkanoj košulji novog vijećnika iz stare zabiti
Njemu je dolazila na stražnji ulaz vile
Gdje je žena s maskom od krastavaca njegovala netaknute godine
Pobjegla bi na tren iz rasula svoga doma
Na tren se zaboravila
Izbrisala sliku propalog vremena u buci pijane obitelji
Na tren bi bila žena bez maske od boli
Sredio je njeno zaposlenje, maknuo je s ulice iz kuće u krčmu
Kako ta žena gleda u oči ološu!
Sluša njihove dogovore, čisti prljave stolove, odnosi prazne čaše
Meni strah u kostima otkad sam jutros u novinama vidjela kriminalce
Oni se malo ubijaju, pa oproste, pa se grle, pa ubijaju druge, pa im nitko ništa
Što da nabasam na takve u šest i po dok jurim po mraku
Ma kakve oči, kakva ulica
Nemam petlju ni smeće slikati po kvartu
Pa koliko pije ta žena!
Moja tri deca tuge stanu joj u jutarnju pauzu između pranja zubiju i pogleda u ogledalo
Kasnije se zaboravi
Pa ispiše stotine života u dvije pjesme o kojima ja pokunjeno prošapćem tri knjige
Kako ta žena piše!


Ivanka Cvitan: rođena u Splitu 1961. Godina 1985. njena poezija je zastupljena u zajedničkoj nagrađenoj zbirci Ostaje mi poezija, a 2018. samostalno objavljuje svoju prvu zbirku Usprkos svemu smo isti.

Osim u internetskim publikacijama, radove je objavila u dvije tiskane publikacije: Moguće da, nešto iza, između, zbornik književnik susreta 1987. i The Split Mind XVI/18. i bila u finalu za izbor Post Scriptum-a 2018.


Ovaj članak je objavljen u junu 2020, u okviru temata Borbeni Libartes.


Pročitajte ostale tekstove objavljene u rubrici Poezija.

Povezani članci

Danilo Lučić, poezija

Majk Galager, Poezija

Nedžad Husić, poezija

Ostavite komentar