Image default
Poezija

Jana Radičević, Poezija

KADA SE NAVIKNEŠ, BIĆE TI BOLJE

mnogo književnog dara // velike kulture // sjajno pamćenje
možeš da pitaš, pokušaću da ti odgovorim

kad bih imala nešto čime bih mogla da prodrem u vaginu, išlo bi bolje
                                               možeš da kažeš, pokušaću da ne zaboravim

o čemu smo ono pričale
multiple choice questions
učenici samo zaokružuju tačan odgovor među ponuđenima, ne moraju ga isisati iz malog prsta
takvo nam je stanje u zemlji
ljudi oduvijek vole predstave
ipak treba, kao što piše na svakom drugom bankomatu, rukom zagraditi tastaturu s brojkama

PIN-a
minimum za preživljavanje


KAKO SE SAČUVATI OD SVEGA

something mysterious stopped maps from searching this area

deda uvijek ide rano na pijacu i kupuje šarana
ovaj se bacaka po gepeku, a nekad bude još živ kad stigne kući
pa ga deda spusti u kofu i ode da drijema
ja kružim oko ribe i konačno zagnjurim ruku
opipam peraja i isklizne mi kao sapun
nekoliko puta tako i odustanem
plašim se da će mi pojesti prst
kada reže deda pazi da ne probuši mjehur
to je ipak najzanimljiviji dio

babu već odavno ne vidim
ušla je u redove krastavaca
nosi dedinu košulju i maramu preko glave
u bašti komarci grizu kao krokodili
deda sjedi u kolima, sluša radio i javlja se na telefon, ako neko pozove
obično zovu iz lutrije
baba igra loto već dugi niz godina
dok je ona među krastavicama oni obično izvlače dobitnike
pa se njih dvoje nadvikuju
kad je baba u studiju, neko je mijenja u bašti
vrati se kući s kovertom od pedeset eura
ili sto

deda šeta po dvorištu u plavom radničkom kombinezonu i priča sebi u bradu
ja sam živi mučenik
imam hiljadu obaveza
nosi kačket i popravlja nešto oko hidrofora
obećao je da će kasnije da me vozi na motoru do mlina
ja stavim svoje naočare i deda stavi svoje, i sjedne me ispred sebe na motoru
držim se rukama čvrsto i jedva čekam da stignemo do mlina
tamo sam jednom vidjela lovce kako love lisice
valjda sam vidjela i lisicu, ali izgledala mi je kao iz crtanog filma, narandžasta i velika
ostalo je na tome da sam umislila

baba jedva čeka da dođe s pijace i ode u baštu
kaže, tamo se najbolje odmori
nema vike i dreke
misli na nas djecu, ali priča meni
kaže isto, prvo dijete se najviše voli
i misli na mene
ponekad doda
ali da me itana ne čuje

deda pravi sa mnom praćku
stavlja mi drveni dio u desnu ruku a lijevom zatežemo lastiku
pazi da se ne povrijediš
onda me vodi u šumu, i gađamo ptice
nikad ne pogodim
čujemo djetlića i pokušavamo da ga nađemo
na djetlića ne ciljamo, već na druge ptice
obično vrapce, deda kaže da su štetočine
žive ispod lima na krovu susjedne kuće
ponekad bebe vrapci padnu u naše dvorište

baba me ponekad povede sa sobom na pijacu
u autobusu mi grije prste svojim dlanovima
uvijek su ti hladne ruke
stalno se šali i prepričava mušterijama kako joj pomažem u bašti
žena iz kragujevca koja prodaje pored moje babe stalno prijeti kako će mi ukrasti dedu
ne shvatam je ozbiljno

deda spava na dvosjedu s daljinskim i naočarima na stomaku
budi se i traži da mu stavim kapi za oči
pogleda gore i prstima pritiska obraze
uvijek pazim da ne uspem više od dvije kapi i da ne prospem
svakog dana po tri puta, kao mali ugovor

baba brani da se govore ružne riječi
nikad je nijesam čula da opsuje
sada i meni smeta kada čujem druge
jednom sam tražila da se kupam sa njom i nijesu me pustili
u kupatilu smo imali dugačku četku za leđa s grubim vlasima
zamišljala sam njihova jaka leđa koja mogu sve da podnesu


NEŠTO ZBOG ČEGA SE UVIJEK MALO POSTIDIM

ležim na kauču i gledam u luster
majka bere metvicu iza kuće
stiže nam nova veš mašina
unose je unutra
pazim da ne pomjeram desno koljeno
krv nikako da stane
tek će sjutra kupiti onaj magičan sprej
prvo bude hladno i peče, onda se smiri

žena ide ulicom i prodaje vunene prsluke
baba uvijek kupi jedan da se nađe
obuvam njene crne čizme na štiklu
i trčim ka babi
padam u šljunak svom dužinom
ovoga puta koljena, dlanovi i donja usna
igram se jezikom s mekim tkivom, ali dlanovi jako peku
te iste dlanove sam jednom poslije kupanja položila na usijanu kvarcnu
htjela sam da osušim plišano pile
baba je odmah otvorila pelagićevog narodnog učitelja
majka je gulila krompir do kasno u noć, a deda je obećavao kućicu na drvetu
ja sam se drala kao da me neko kolje

deda, otkako ne ide u lov, drži čun u dvorištu, ispod trešnje
s jeseni se napuni vodom i lišćem pa bude sluzavo
ja pecam štapom lišće, pretvaram se da su ribe
kad mi dosadi, sazujem cipele i počnem da gacam
ne traje dugo, skliznem i dobijem batine

komšija iza kuće stalno dolazi pijan i ljubi mi ruku kao gospodin
odmah trčim u kupatilo i držim je pod hladnim mlazom

baba me nekad povede kod njenih u goste
oni tamo još uvijek idu u lov
bacaju mreže po dvorištu i sakupljaju ukljeve
trčim bosa po mreži i grabim za sebe
deda se stalno žali kako od njih ne može da se najede

na temelju naše nove kuće, među naslaganim ciglama
nađem hlad, sjednem i prislonim svoj plastični radio
sjedim tako dugo i slušam
niko me ne uznemirava

posljednji zalogaj muljam u ustima
šalju me na spavanje, ne volim da spavam preko dana
kad se probudim majka mi podmeće šaku da ispljunem
nekad uopšte ni ne spavam, brojim bijele crtice na roletnama
ili pokušavam da napravim most na krevetu
jednom sam tako pala pored ormara i dugo nijesam mogla da ustanem

nema nikog kod kuće i pretvaram se da imam svoju kancelariju
zanima me koga ću dobiti ako pozovem bilo koji broj
zivkam tako dugo i spuštam slušalicu
sjutra tati stignu tužbe, pa nas vodi u dugu porodičnu šetnju

otada ako nema ko da me čuva, ostave me kod komšije preko puta
on kad me sretne na ulici misli da sam dječak
dok sadi patlidžan izujem se i trčim kroz redove, on ionako ništa ne mari
a ni majka se odavno ne čudi što su mi crni tabani

kupili su mi rolere i padam po dvorištu kao tranja
deda me zeza, kaže mi da će mi zavezati jastuk za dupe
stavili su mi štitnike i kacigu, izgledam kao tvrdokrilac i ne mogu da se pomjeram

igramo žmurke
od početka nas uče da zatvaramo oči i gledamo kroz prste
kažem sebi da neću biti kao oni kad porastem

deda mijenja dvije slomljene pločice u kuhinji
ne vidi dobro pa naopako postavlja šare
bilo je kasno kad smo primijetili


UNIJA DVA SKUPA

vjerovatnoća varira između 0 i 1
riječima je to nemoguće i
izvjesno da je unija naša dva skupa prazan skup
odnosi mogu biti prosti ili složeni interesi
marsel ašar i marsel arlan rođeni su tačno istog dana: 5. jula 1899.
marsel ašar i marsel arlan ne znaju da o tome mislim dok kupujem najnoviji lončić za mlijeko s neljepljivim kamenim premazom kada ga ispiram magija je izvjesna jednim potezom ruke s dna skidam zagorjele ostatke bez problema
smarty miss millkie
između dva muškarca je žena
simbioze su najljepše
simbioza grejpa pomorandže i limuna
simbioza deterdženta i omekšivača (ne istovremeno)
00001 Dženeta, prodala mi je plavu lampu na računu piše ljubičasta
primjećujem zaboravljam više nemam vremena za imperfekcije
plaćam gotovinom račun br. 1832070003727 HVALA NA POSJETI!

žen ka pi tal
ona kaže: nijesmo toliko bogati da bismo kupovali jeftina sranja
diktiram:
šta je pripitomljena žena? žena je žena. tek u određenim odnosima ona postaje sluškinja supruga pokretna imovina zečica u klubu Playboy prostitutka ili ljudski diktafon
marksizam (ni)je (ni) pokušao
fusilli farfalle spaghetti capellini bucatini penne i pipe rigate
pašta je jedan veliki skup
može da zbuni, neki je prepoznaju kao špagete i/ili makarone
mog muža i našu ženu stavljam na policu jedno pored drugog


KLONIM SE TOP LISTE FILMOVA KOJE TREBA DA POGLEDATE (FOTO)

jer šta ja treba da činim a šta činim zapravo
čovječe, pa snimaš film za neko drugo vrijeme (VIDEO)*
hemingveja skriva biljka u biblioteci fakulteta, tačno tako (FOTO)**
shvatiti kako god
sve je to super
još uvijek ne živite u svom vijeku (FOTO)***
možemo prizivati berđajeve i bemee i ostale na b.
ali čemu
možemo otkriti sve
sami
cijelo je čovječanstvo jedan čovjek
paralelnih univerzuma ima koliko hoćeš
sloboda je da sve sam kreiraš
*under the skin
više nema Monike
sad je žena
ili mrtva žena
ili čovjek
ili zao čovjek
ili žrtva
spontano
imena su tu radi lakšeg raspoznavanja
svrstati se u neku od kategorija, koju god
**hemingvej čami iza biljke, svrbi ga nos
on zna da je umrežavanje bitno, smeta mu priroda, nekako ne ide zajedno
**da li bi iko znao da si hemingvej hemingveje da ne piše??
pitam se
dok bivam najljubaznija na svijetu i tražim drugu knjigu
naravno
takva ne postoji ne posjeduju neko je uzeo vratiće dođi opet


Jana Radičević rođena je 1997. u Podgorici. Studentkinja je Njemačkog jezika i književnosti. Aktivni je član Foruma mladih pisaca koji se od 2015. okuplja u KIC-u „Budo Tomović“. Osvojila je drugu nagradu na konkursu „Ulaznica“ (2017) za ciklus pjesama „Megalodon Lantimos“, a finalistkinja je i nekoliko regionalnih književnih festivala. Poezija joj je objavljena u regionalnim časopisima, zbornicima i na portalima. Prva zbirka poezije „ako kažem može postati istina“ objavljena joj je 2019. u izdanju Partizanske knjige.


Ovaj članak je objavljen u decembru 2019, u okviru temata Mitološki Libartes.


Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.

Povezani članci

Šuruk Hamud, Poezija

Sonja Šljivić, Vreme bez ponoći

Dimitrije Prelić, Moral i principi zaposlenog čoveka savremenog doba

Ostavite komentar