Image default
Proza

Jure Perišić, Recept za Cheesecake

Recept za Cheesecake

 

Otac nije znao spremati kolače. Njegova verzija kuhanja sastojala se od pripreme: luk, mrkva, kapula nasjeckana na komadiće veličine ma, dobro je to. Onda bi sve ubacio u lonac ili pećnicu i sjeo na balkon čitati subotnji Jutarnji. Ne znam kako se cheesecake našao u njegovoj kutiji za recepte (niti zašto je imao kutiju kada je uvijek je spremao četiri ista jela).

300 gr mlevenog plazma keksa (1 kutija)

Nakon dvije čaše vina otac bi umislio bi da je chef francuskog restorana, bacio bi krpu preko ramena pa stao mahati rukama kao da se fažol ili gulaš dirigira do savršenstva.

125 gr putera

U stvarnosti je to rezultiralo prolivenim čašama i drvenim žlicama izbačenim iz lonca na štednjak ili pod. Nakon njegova kuhanja, sve bi bilo maćano šalšama, umacima i toćevima koje bi mater očistila jer je eto, on spremao. Kada bi joj rekao da će danas kuhati, dobio bi od nje jednu kuhinjsku krpu, iz tajne zalihe kojoj nije imao pristup, jer da je imao sedam krpa kod sebe, otac bi ih šporkao sedam.

10-15 kašika mleka,

Kad bi pio, postajao bi sentimentalan na što bi ja uvijek ispuhivao i odvrtao očima. To kuhanje, jednom tjedno, bio je njegov dar obitelji i cijeli dan smo ga morali hvaliti, pokorni i skrušeni pred njegov žrtvom. Otac i mama radili su previše čitav život, pa kada mene i braću nisu čuvale bake, djedovi, daljnji rođaci, obiteljski prijatelji ili potpuni stranci koje bih vidio prvi i posljednji put, morali smo se čuvati sami.

500 gr sira za kolače (koristim Imlekov sir za kolače, ili šabački ”Ala kajmak”)

Bilo nas je nemoguće okupiti čak i na njegovom ručku, što bi otac uvijek shvaćao osobno. Pa osim normiranih pohvala, morao bih ga još i udobrovoljavati. Taj bi posao majka i braća prepustili meni (kada bih bio tu), jer je na mene bio posebno slab. Jedni sam u kući imao fakultet, a iako bi on puhao i odvraćao pogled, uvijek bi čuo što imam za reći. Braća su naslijedila njegovu dramatičnost, materi je ona dolazila kao osnovna reakcija, pa je meni ostala racionalnost i s približavanje ludosti što sam duže bio oko njih.

1 vanil šećer

Mama je odavno izgubila takt, ali ipak njeno brontulanje nikada nije uzimao k’ srcu kao naše. Znali su se predobro i predugo da bi išta ostalo neizrečeno. Otac brzo saznao kada je u pečenju bilo previše vode, njena omiljena zamjerka otkada je otac na televiziji čuo da se tijekom pečenja mora dodati malo vode kako se meso ne bi isušilo. Malo je za njega značilo čašicu svako pola sata. I koliko god puta mu rekli da volimo zapečene krumpire, nikada nije prestao to raditi. Sinovi su se navikli, ali mater nikada nije prežalila izgubljenu hrskavost. Za nju je taj dan Veljko Barbieri postao neprijatelj broj jedan.

1/2 l slatke pavlake (preporučujem Haltu)

Nakon ručka otac bi se naslonio u zeleni stolac, prošarao pogledom oko stola očekujući pohvale koje ne bi dobio, jer smo bili umorni od pjevanja hvalospjeva. Bili smo mladi i okrutni, a od tada smo izgubili samo mladost. Ostali bi još kratko, jedva toliko da ne bude nepristojno i otišli od stola, lagano udarali trbuhe i pozivali se na umor. Deset minuta poslije bili na kavi s prijateljima i vrtjeli iste dvije šale u krug. Obiteljski ručak za nas je bio samo okrijepa, pa dok opet ne bi ogladnjeli, zaboravili bi na dvoje staraca koji više od četrdeset godina sjede skupa na zelenim stolicama i pogledavaju kauč od kojeg ih dijeli još pola litre makedonskog vranca.

400 gr crvenog voća

Moji su roditelji imali firmu, izgradili i opremili stanove za sebe i svoju djecu, vozili pristojne automobile, ali iz nekog razloga Akcija je i dalje bila čarobna riječ zbog kojeg bi se zvali iz dućana i mesnica. Srećom makedonski vranac uvijek je na akciji.

Ali otac ga se nikada ne bi sjetio kupiti iako bi prije kuhanja posjetio barem pet različitih dućana. Ja bi se odmah naljutio i puhao jer bi morao otići u Ribole iako su me prijatelji odavno čekali. Zar nije bilo dosta što sam bio na ručku!?

1 kesica crvenog preliva za torte

Kada bi se kasnije vratio kod njih, opet gladan i jednako nezahvalan, tu i tamo naišao na zaključan stan. Iako smo braća i ja uvijek zaključavali svoje, to je za njihov bilo skandalozno! Što ću ako mi se ne da oprati nož, a treba mi? Što ću ako želim nešto slatko ili mi fali kave? Zaključan stan… pihh. A opet….

…samo se kod nas oca smatralo dosadnim kada popije. Među njegovim prijateljima često sam čuo riječ šarmantan.

1 kesica želatina

Nakon što mu je naša razmaženost prekipjela pa se devetsto četvrti put u životu svečano zakunuo da nam više neće kuhati, otac se razbolio od rijetke bolesti. U Splitu su ga poslali kući, a u Zagrebu na operaciju. Puno je smršavio, ali kako se prije toga dosta nadebljao meni je bio zgodniji, iako nešto žućji. Nakon što se malo oporavio, dobio je čir na želudcu i umro. Dan kasnije čitao sam knjigu u kojoj protagonist izgovara rečenicu „nitko ne umire od čira.“

2 dl vode

Danas svi u kući kuhaju za sebe. Nikada nema dovoljno krpa da opravda paljenje mašine. Nema živčanosti, vina, iznuđenih pohvala. Sa stola se dižem najeden mjesto najeden i iznerviran. Nekako prazniji, bez tog silnog kaosa s drvenom žlicom u rukama.

Strah me da sam prema njemu bio previše mlad, previše nestrpljiv, previše neusredotočen. Strah me i da bi danas bio isti jer nije bilo greške koju mi on nebi oprostio. Strah me jer sam samo skup nedostataka koje je netko volio.

Bilo me strah za dvanaesti rođendan. Mama nije bila doma, a ja sam htio chessecake.


Jure Perišić rođen je 1993. godine u Splitu pokraj Podstrane. Završio je za magistra ekonomije i danas radi u računovodstvu koje ima latinsko ime u. Počeo je objavljivati 2021. godine iako navodno cijeli život želi biti pisac. Piše poeziju i prozu. Član je grupe Pisci za pisce koju vode spisateljice Ružica Gašperov i Sara Kopeczky.


Libartes je nezavisni projekat, neprofitni, što znači da se finansira samo zahvaljujući slobodnim donacijama. Redakcija, kao i saradnici, prevodioci, učestvuju volonterski na projektu, ali kako bi se održao kvalitet, kompetentnost i neophodno održavanje čitavog posla, potrebno je vreme , kao i određeni finansijski izvori. Vašim doprinosom bismo mogli da budemo još zanimljiviji i kvalitetniji! Donirajte već danas!

Related posts

Radoslav Slavnić  – Osmesi, vino i neurohemija

Libartes

Siniša Tucić, Game Over

Libartes

Mikica Ilić: Dosije „Sudnji dan”

Libartes