Climax
Grozničavo opipava crvenilo plahte,
I sklapa kapke – u grču krikova,
Metiljavoj sluzi obezličenih utvara,
Trči kroz Noć raširenih zjenica.
“Mea vulva, mea maxima vulva”
Tijelo razvodnjeno kao ulje bisera,
Mekoćom obrgljava srž jastučića.
Rasanjeno lice, sa dna komore,
Pogledom odmjerava osjete dubine.
Ovo je doba Vespertinskih poledica,
Zagubljenih komadića slagalice.
“Mea vulva, mea maxima vulva!”
Ubledelim zubima razastire niti,
Pri susretu igle i pupčane vrpce.
Trzaj se premeće na staklo od blura,
Potčinjavajući oku neprozirnu tvar.
Kroz Noć raširenih zjenica
Neprekidno odzvanja
Preludijum amoralnih snova.
“Mea vulva, mea maxima vulva.”
Njemački bluz
Dok užarena baklja podrhtava na vjetru
Zastavu od kašmira podmeću kolosalno,
Negdje u raskriženoj jami na obzorju.
Konstrukcija od metala izranja sa dna,
Oprištena okrvavljenim muljem rijeka,
Mirisom parfema pokraj razbijenih glava.
Starca rasanjenog lica raskalašno nosi
Pobjesnela bujica odsečenih jezika.
Konkubina hodi za onim boljim od njega,
Nanoseći melodije njemačkog bluza.
Večernje nebo se snebiva i pršti kao aorta,
A mrtav narod pleše dolinom belih marama.
Stradanje gospođe Verdiren
Vrisak se otima iz okrvavljene čašice
Dok ona razastire rese na naboru kože,
Ostavljena da utrne u kapljici vode.
Nervi se poigravaju u čeonom režnju
Njenog završetka. Ona odmjereno pleše
ugasla u raljama nataloženih reči.
Oivičena prstenom – legura stakla i bronze,
Čami u ravni tjelesne mase,
Razobličena i očađena mirisom žalfije.
Probuđen strah, naizgled opravdan,
Podupire izumiranje bestežinske smješe.
U kovitlacu uspinjanja ostaje da strada
Kao ogledalo života,
Kao ogledalo duše.
Krsto Giljen je rođen 14.08.2002. godine u Nikšiću. Završio je Gimnaziju “Stojan Cerović” u Nikšiću. Uskoro započinje studije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, Odsjek za filmsku režiju. Poezijom se bavi od svoje trinaeste godine i do sada nema ništa objavljeno.