Image default
Poezija

Marija Dragnić, Rijeka teče i odnosi srca

po ko zna koji put

mami

nas dvije sjedimo pored prozora
kroz koji sam prije deceniju posmatrala
nepomične krhke stabljike
zavisne od naše brige i neba
i shvatila da moram otići,
i od tada uvijek redovno odlaziti.

govorim joj kako kretanje izaziva
na rast i obratno.

dok pričam, pogled razapinjem
o snažne, isprepletane krošnje
gole, ali neumorene zimom,
ne kažem da mi je jasno i ovo –
evo deset godina i to drveće se kreće,
u svim pravcima.


kroz njegovo grlo prolaze
(godišnja) doba.

Srđanu Gagiću

ko od hrastovine kapija
škripi,
otvara se za još jedno proljeće.

niz vertikalne napukline
cijedi se
voda,
zimsko zavještanje.

jedna kap klizi
niz grlo,
i još dublje,

usahne tek
u srcu
svijeta.


možda si ti takve prirode,

mislim na te i slične riječi,
potom na stijene, na kamenje
u koritu, ljeti, tihe rijeke,
na ljekovitu izvijesnost
jedino toka


rijeka teče i odnosi srca
srca rado odlaze s rijekom

uvijek sam željela da budem rijeka
bistra, prozirna

da mi lice bude rijeka
prste kad pružaš prema mom obrazu
da mi usne budu rijeka
u koju spuštaš zemljana stopala pogleda
dok me uvodiš u mene
rijeku
i izlaziš
čist,
kao što sam ja.


šetala sam s Anđelom

Bukiju

osunčanom Školskom.
ona mnogo voli svog Blaža
i ima meko srce i kosu.

kod kuće sam zatekla goste,
deportovali su iz Njemačke
Beara sa porodicom.
nismo mi tamo živjeli, nego uživali,
zadovoljno kaže.

pitamo o njegovoj familiji, ogromnoj –
a, ciganska posla, smješka se i priča.
dugo smo se smijali
i mamu je prestala da boli glava.

ponekad, eto, ne pitam
zavređujem li mir.


Marija Dragnić rođena je u Nikšiću 1990. godine. Engleski jezik i književnost studirala u Podgorici i Vesterosu, diplomirala na Katedri za anglistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu gdje je završila i master studije. Pjesme su joj objavljivane u relevantnoj književnoj periodici u regionu, kao i na internet portalima za književnost i kulturu. Objavila je i knjigu poezije Konfabulacije (Bijelo Polje: Ratkovićeve večeri poezije, 2019; Beograd: PPM Enklava, 2019.).  Dobitnica je druge nagrade na književnom konkursu Ulaznica 2016, prve nagrade na konkursu Ratkovićevih večeri poezije za 2018, i prve nagrade na konkursu PAF – POEZIJA za najbolje neobjavljivane stihove u Crnoj Gori u 2019. godini. Član je redakcije veb časopisa za poeziju Enklava izdavačke kuće PPM Enklava. Predaje engleski jezik dobroj djeci u XIV beogradskoj gimnaziji.


Ovaj članak je objavljen u junu 2020, u okviru temata Borbeni Libartes.


Pročitajte ostale tekstove objavljene u rubrici Poezija.

Related posts

Dušan Miljušković, Metanoia

Libartes

Beni Rulo Nonaski, Grad muva

Katarina Fiamengo Alispahić, poezija

Libartes