Image default
Poezija

Milena Radević, A girl can dream

A girl can dream

Verona je uvijek bila mnogo više od tragične priče dvoje ljubavnika

U Julijinoj kući
zakačila sam katanac
za tek rođenu sestričinu
Sačuvaću joj ključ
katanac više neće biti tamo,
ali neka ide, neka traži
kada dođe njeno vrijeme
Ja se još tražim
u snovima
o Veroni
Žalim što sam zalijepila papir na zid
hanzaplastom
Momak je bio nedostajan takvog rituala
zadovoljila sam formalnosti,
a nisam stigla da dotaknem Julijinu dojku
Dva slobodna sata u Veroni
malo su da se igdje stigne
Ipak, ostala mi je mapa
koju smo dobili na parkingu za autobuse
Danas mi uramljena stoji na zidu
gledam je pred spavanje
Opominje me
da je još uvijek moje vrijeme
da mogu svuda da se tražim
naročito u snovima
naročito u onim o Veroni


Movie night

Večeras je
corona
indoor date night
movie night
Gledamo Breathless
À bout de souffle
Do posljednjeg daha
Pizza, vino, svijeća

Kažem
Sve mi je jasno,
ali ništa nije
Ponašaju se nelogično
I zašto on insistira na Rimu
Ja sam bila u Veroni
Ti u Bolonji
Mogli bismo zajedno u Rim

Klimaš glavom,
hoćeš da se ljubiš
Nastavljam
Možda ima pravo
Pariz, Azurna obala
onda polako
redom svugdje
samo da je Mediteran
ja ne volim more
ti voliš
ali nije sve u moru

Smiješ se:
Pa i mi smo na Mediteranu

Ne prihvatam
Sve dok je sjenke
Dinarskih planina
ovo neće biti Mediteran

Ali sipaj još vina, barem
možemo da se ljubimo
do posljednjeg daha

Ilustrovala: Marija Obradović

Pomorandže

Zasadio je voćnjak
Sto stabala pomorandži
Kaže da bi mi se dopalo

Čini mu se već miriše
čitava kuća
na kožu, na utrobu
narandžaste boje

U ormanima vise vrećice
i u njima narendana kora
da zamirišu kaputi

Tvrdi da sam umjetnica,
a umjetnici vole voće
Narandže su poetične

Obećava da ćemo piti čaj
i jesti biskvite od pomorandže
na tremu, u suton

On me konačno poznaje
Samo da se vratim, sada zna
Obojiće mi čitav svijet u narandžasto

Kažem-
Ja oduvijek
najviše na svijetu
zbog boje, ukusa i mirisa
i iz sto nekih vitaminskih razloga
mrzim pomorandže.


Milena Radević rođena je 1998. godine u Podgorici. Trenutno je studentkinja Filološkog fakulteta u Nikšiću, Odsjek za francuski jezik i književnost.
Pjesme su joj objavljivane u zbornicima Foruma mladih pisaca (Raspoloženi za ptice, Ili je već neko to isplanirao…, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi, Kolažiranje i Pisci ne padaju s neba), u crnogorskom časopisu za jezik i književnost- Script, književnom online časopisu Fragment; zborniku Rukopisi 43, Doma omladine Pančevo. Njena poezija je uvrštena u antologiju konkursa Vrijeme (bez) utopije, a biće objavljena i u renomiranom austrijskom časopisu Lihtungen. Očekuju se prevodi na francuski (zbornik „Nova BHCS poezije“, udruženje Slavitude, Pariz) i grčki jezik.
Dobitnica je treće nagrade na konkursu za neobjavljene rukopise mladih piscaca do 27 godina 50. Ratkovićevih večeri poezije, 2020. godine.

Related posts

Đoko Zdraveski, Vojnici

Libartes

Marko Stamenković, poezija

Libartes

Adrijan Kasnic, Izbor

Libartes