Image default
Poezija

Vesna Smiljanić Rangelov, Murtenički marketing

[vc_row][vc_column][vc_column_text]

MURTENIČKI MARKETING

Lako je vama koji ste sa Zlatibora
Šta ćemo mi iz Murtenice?
Nas i geografija
I jezik
Naročito etimologija
Zezaju po-ercovski
Zlatibor je zadnjih godina
strava fensi skroz
Za poziranje uglavnom
I za kuknjavu koliko se izgradio
Al je važno biti
Da bi mogao
Hvaleći se
Kukati
Literatura pak često brka
Čas je ova naša mučenica
Deo zlatiborskog masiva
Čas zasebna planina
Čas puka šumetina
Čas greben
Ali nikako nije fensi
Samo totalna strava
Ako se držiš nauke
Te kažeš da si sa Zlatibora
Već na potpitanju padaš
„Koji deo, centar ili…?“
Koji crni centar
Centar su Vode
Volj ti Kraljeve
Volj Partizanske
Vadiš se ti
I toneš dublje
U murteničko vukojebinstvo
Računajući da će se pitalac
Primiti na četnike i partizane
(u 90% fora prolazi
Usled čega ti već posle kraćeg vremena
Nimalo nije lakše)
Da li baš radi izmirenja
Ciljnih grupa potrošača
Koje objedinjuje nazovimo to
Željom za kontaktom s prirodom
Tek, nedavno je centar
Preimenovan ni tamo ni vamo
Nego se ladno sad zove Zlatibor
Politički korektno i netačno
Izvinite na pleonazmu
Moguće da je i nešto treće
Koja je tu tačno finta
Pojma nemam nit imam
Koga da pitam
A i realno zabole me.
Kad u korenu imaš zlato
Presipaj ga koliko ti volja
Iz šupljeg u prazno
Vazda će da sija
Gde ima tu se i preliva
Nego da mi pročačkamo
Korenje crnjane Murtenice –
Ako je po onoj
Sjaši Kurta da uzjaše Murta
Možemo biti zadovoljni
Što na konju nije opstao ovaj prvi
Bila bi to baš hard varijanta
Mada nije da nismo kurteviti
Tome u prilog i naučno saznanje
Murtatin je odmetnik
Balkanski turcizam arapskog porekla
Eto baš fino
Nismo ni mislili da su u ovu nedođiju
Došli neki poslušnici i vlastoljupci
Kao ni da je age i begove interesovalo
Da ih ko vija i vraća nazad
Ta i danas nama opštinari
Nit dolaze niti znaju gde smo
Sebe smatraju vlasnicima
Našeg kvaliteta života
Da vidiš kako se to nađe uvređeno
Pa se uskopisti
Kad transparentno i sa svešću urođenom
O tome koliko si bitan
Spočitneš mu da znaš
Da je ono tu zbog tebe, ne ti zbog njega
Da od poreza koji plaćaš ono decu hrani
To se bogati mrtvo naljuti
Jedino ih ne mrzi
Da po kakvu poštenu čoveku
Poruče za koga da glasaš
Ne treba potpis unapred
Toliko smo ti mi anahroni
Da se još ozbiljno računa
Na datu reč
Dakako isključivo s naše strane.
Hitnu pomoć smo počeli zvati
Tek u 21. veku
Zato oni nisu vični
Te dok se prvo izveća
Ko će i kad uopšte da krene
Pa nekoliko gratis gubljenja
Jer mi ni putokaze nemamo
(Kao što nemamo ni kontejner)
Pacijent se pola oladio.
Brajko moj, otud-odvud
Stvarno nemaš kud
Bolje ti je stoga
Makar odmah priznaj
Nek deluje da si ponosan
Kad se pozoveš na u narodu
Čak i onom s okolnih čuka,
uvreženi vrednosni sud
„Kak’i si ko iz Murtenice“
To ti je što ti je, ne nadaj se boljem
Ko te bio po ušima
Da ti se preci ovamo nasele
Već probaj da negativan imidž
Preobraziš u simbolički kapital
I načiniš brend
Početi od slogana
Daj nešto onako
Da ovi turisti što ih žalimo
Videvši ih u prolazu
Dok teramo četinu za groblja
(Uglavnom od toga živimo)
Kako piknikuju
Pored magistrale
Uvereni da udišu
Vazduh s jutarnjih polja punih rose
– Izađu iz zone komfora
Pomere svoje granice
Sve do vrha Murtenice
Gde će doživeti
Jedinstveno emotivno pražnjenje
Izaglasa
A da ih niko popreko ne pogleda
Već s iskrenim žaljenjem
Što nisu imali pametnija posla
E sad
Totalno folirantski ispada
Ako tek uz naziv iza zareza
dodaš ono
„netaknuta priroda“
To su već bezecovali Tara i Zlatar
Jastrebac je za hajking
Rtanj za planinarenje
Stara za lajt skijanje
Kopaonik da ne pominjem
Divčibare, Medvednik, Povlen, Maljen
To mi i ne računamo
To je za nas sve Šumadija
Jedino Mučanj pozdravljamo
I ako bi došlo dotle
Uzeli bismo ga za đuvegiju –
Ove naše skuđenice
Jedini on dostojan jest.
Dakle, ubedljiv, zvučan
I da stalno kljuca u mozak
Slogan mora da bude
Upečatljiv, ubojit i ubitačan
I ne sme da se laže!
E jebala nas istina
Kad nam je do nje i u marketingu stalo
S druge strane s istinom je lakše
Oslobađa kičmu, rastereti dušu
Premda profit ne donosi
Zato barem nema cenu
Makar još niko nije ponudio adekvatnu
Kad smo kod toga, moglo bi recimo:
„Najskuplje je ono što nije na prodaju“
Al ne voli pusti potrošač
Da mu se nabija na nos
Kako kreditno sposoban
Ne može pak sve da kupi
I što na odmoru da misli o parama
Već daj nešto istinito a neočekivano
Nek ima mističnog zanosa prizvuk:
„Gde šipurak i pitome jagode u isto vreme zru“
Ili pak nešto sasvim šesto
Ruralna legenda kaže,
Jednom neki pripit tip
Na slavi odvalio
„Kod nas zima traje deset meseci,
ono ostalo posle sve leto“
Od tad se prenosi s kolena na koleno.
Imamo mi tih sentenci
Što bi komotno mogle na bilbord

Ako ćemo pravo,
Kad nam je već zapelo
Bez laži i prevare
Slikovito, sažeto, pozivajuće
Mistiku, spektakl i golu istinu,
Evo:
„Mnogi su vas terali, zajebite ih sve –
dođite sami u pizdu materinu“.


Vesna Smiljanić Rangelov: rođena 1977. Detinjstvo provela u Murtenici. Đak-pešak. Magistrirala na Katedri za Slavistiku BU. Svršila Studije kulture i roda na AAOM-u. Piskara, majkuje i palamudri. Posetite njenu Veselu Samostalnu Radionicu.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Related posts

Vladimir Čokanović, Moja loša pesma

Libartes

Vladimir Vukomanović – Eleške

Libartes

Jelena Bogdanović, poezija

Libartes