Image default
Poezija

Nikolina Todorović, poezija

Tamo gdje je ostalo/prestalo moje djetinjstvo

Onog trenutka kada sam shvatila svoje drugosti
prestala sam biti dijete.

Prestala sam bezazleno shvatati
život leptirice,
tamo gdje umire u okrilju noćne lampe.
I jedne šumske zmije,
tamo gdje svlači svoje postojanje, u sjeni,
daleko od očiju javnosti.


Pogrešna dijagnoza

Iz buđenja u buđenje
borimo se
On i ja.

Tihe bitke vodimo
nikome rezultate ne govorimo.

Malo se svađamo
malo mirimo.

Nekada otputuje na godišnji odmor
i nema ga, nema, nema…
A nekada se brzo nenajavljen vrati.

Iz buđenja u buđenje
to malo čudovište
pravi mi sranja

(doslovno)
Pripremam se da ga ubijem,
a gospodin
Morbus Chron
na to veli:

Umiremo zajedno!


Noćna mora

Sanjam ljude
užasnutih pogleda.
Krikove u gomili.
Krvave zidove.
Sanjam ljude
krastavih lica
kako padaju
po dugim hodnicima
sapliću se jedni od druge.

Karantena postaje tijesna,
a smrt se približava
hoće da me dotakne
hoće da me zarazi
ne da mi da se probudim.

Smrt dolazi po mene
u mojim snovima.

Ona ima lijepo ime
i želi da me poljubi:

Variola Vera.


Irska se budi

W. B. Yeatsu

Irska se budi
vječno okamenjena
hridovima

vječno zelena
i obrasla poljima.

Duž Kilrelig obale
morske gajde izvođene vjetrom
sa morske pučine
oživjele su opet kamene kuće
i uske staze koje su odavno
proglasili mrtvim
i izbrisali na mapama.

Irska se budi
svojim drevnim postojanjima,
svira svoje pjesme
voli svoje vjerne ljude.
Ovdje života nema
za obične ljude.
Ovdje života nema za one
koji svim svojim postojanjem
ne vole ovu zemlju.

Irska se budi
svojim beskrajnim korijenjem
i drevnom poviješću,
voli svoje ljude
bila ona njima majka ili maćeha.

Ovdje života nema za one
koji ne vide kosti svojih predaka,
hramove božanstava koje su izdali i zaboravili,
znakove uklesane Ogamskim pismom,
poeziju u svakom kamenčiću, biljci, zraku, vatri i vodi.

Irska se budi
otkriva najljepšu prirodu za one
koji slušaju priče drveća
koje je nekad hodalo
i branilo svoju zemlju
do posljednje kapi smole.

Ovdje nema života
bez keltskih junaka
i keltskih mitskih bića
koja još uvijek igraju vlažnim šumama,
golim i kršnim poljima,
a izranjaju iz svih irskih voda.

Irska se budi
a vi ste zaboravili gaelski jezik,
a vi ste zaboravili ko ste,
a vi ste zaboravili sve.

Mirnog sna vi nećete imati
sve dok ne čujete harfu kako svira
usred travnatih polja
visokih litica
preko smaragdnih jezera
preko svih mora
preko svih postojanja.

Irska se budi
u meni
danas
sutra
i zauvijek.


Nikolina TodorovićRođena u Sarajevu 1995. godine. Studentica master studija Komparativne književnosti u Sarajevu. Diplomirala 2018. godine na temu Groteska i groteskno u Gogoljevom romanu Mrtve duše i drami Revizor. Završila je srednju Muzičku školu u Sarajevu i time stekla zvanje muzičara općeg smjera. Jedna od njenih vokacija je solo pjevanje i izvođenje raznih muzičkih žanrova. Piše poeziju, prozu i eseje. Okušala se i u pisanju dramatizacija. Do sada je svoje radoveo bjavljivala na svim važnijm regionalnim portalima i časopisima.Također, njena poezija je uvrštena u nekoliko zajedničkih zbirki mladih autorica i autora.Trenutno je okupirana istraživanjem za magistarski rad na temu Memorija i fotografija u književnosti. 


 Ovaj članak je objavljen u okviru temata Buđenje, u martu 2019.


Pročitajte ostale tekstove koji se nalaze u rubrici Poezija

Povezani članci

Srđan Sandić, Fragmenti

Marina Drobnjaković, poezija

Bojan Šaptović, poezija

Ostavite komentar