Image default





Olga Zelinska o sebi kaže: 

Rođena sam 1974. godine u Abhaziji, u zabačenom naselju Agudzera, na crnomorskoj obali, nedaleko od Suhume. Četiri generacije mojih predaka su živele u Abhaziji. Moji roditelji su radili u Institutu za nuklearnu  industriju. 

Detinjstvo mi je bilo srećno i radosno, nisam imala trenutak slobodnog vremena, šila sam, plela, crtala, pevala, vežbala u baletnom studiju, bavila se muzikom, jahanjem, odbojkom. Bila sam angažovana u raznim sekcijama, bilo mi je zanimljivo da se oprobam u svemu i to mi je pomoglo da shvatim u čemu sam najbolja i šta želim da postanem u budućnosti. Mnogo sam čitala.

Abhazija, veoma lepo mesto – predivno more i planine prekrivene snegom. Bujna suptropska vegetacija i utočište retke predglečerske flore, izobilje izuzetnih oblika. Tamo stalno nešto cveta i šire se divni mirisi: palme raznih oblika, čempresi, beskonačna stabla eukaliptusa, bele magnolije, roze rododendron, ljubičasti grozdovi glicinije. Ova zapažanja su me oblikovala kao nemog posmatrača, htela sam da napravim nešto veoma lepo, što bi izazvalo oduševljenje i iznenađenje. Ubedila sam mamu da me da na privatne časove kod lokalnog slikara-pejzažiste. I počela sam aktivno da se spremam za upis u umetničku školu. Išla sam u umetničku školu, a na Univerzitetu studirala slikarstvo, uporedo sam predavala na Guljristkoj srednjoj školi umetnost i crtanje. Životne okolnosti su bile takve, da je moja porodica morala da se preseli u Moskvu. Roditelji su ostali u Abhaziji. U Moskvi sam usavršila novu specijalnost – dizajner enterijera. Umetnički ukus i talenat slikara omogućili su mi da kreiram smele i zanimljive enterijere. Oko 10 godina praktično nisam slikala.

Skupila sam snagu i osmislila sopstveni slikarski jezik, ornamentne linije i oblike.

Moji likovi su elementi obučeni u “kostime za devojčice” (vazduh, voda, vatra, zemlja), boginje sa različitim atributima iz nadrealnog metafizičkog sveta. Oni su obavijeni oreolom muzike, iza jednostavnog ukrasa ptice ili životinje, iza prodornih očiju, kriju se moji šifrovani utisci i emocije. To nije ni dobro ni zlo, ni crno, ni belo, oni su čista prvobitna energija.

Slikam isključivo noću, kada je slobodan etar.


Biografsku crticu prevela Jelena Jovanović, rođena 31.08.1991. godine u Kosovskoj Mitrovici. Diplomirala na katedri za ruski jezik i knjizevnost.

 

 

 


Ovaj članak je objavljen u junu 2019, u okviru temata RUSKI LIBARTES.

Pročitajte sve članke objavljene u rubrici Slikarstvo

Related posts

Stanislav Krup, Slikarstvo

Libartes

Veljko Valjarević, Gde je nestao čovek

Libartes

Džuli Goldsmit, Slikarstvo

Libartes