Image default
Poezija

Tamara Žikić, Goropadne muve

u plavim haljinama
preplaćene bludnice
onanišu prskavim pesmama
zelenim po zemlji
glupava kao rupa u njoj
prašim prašnicima
široka sam kao smrt
blještave su trave
na obzorjima našim
pokidane glave prazno nebo
(oblaci su nekada tako dragi)
bubamarom se štitim
od nezgodnih prstiju

banane sa mrljicama odbacujemo
i sunce se ljuto više ne rađa

možda ću se pobljuvati po tepihu
kad nasmejani odu

tužna kao pokvareni upaljač

ili ću leći mirno da spavam

PADAJU GOROPADNE MUVE

I napokon je sve spokojno prazno


Tamara Žikić, rodjena je 24.11.1972. u Knjaževcu, gde i sada živi. Po zanimanju je pravni tehničar. Literarnim stvaralaštvom bavi se od malena dok se ozbiljnijim radom počinje baviti od 2003. godine. Njena poezija objavljena je u preko pedesetak zbornika, u antologijama, časopisima. Više puta je nagrađivana za svoj rad. Objavila je nekoliko zbirki poezije a u svom radu, ne drži se određenog pravca, voli da eksperimentiše, od pripovedačkog tona pa do eksperimentalne rečenice, simbolizma.


Ovaj tekst je objavljen u decembru 2012, u okviru temata Apokalipsa (malo) sutra.

Pročitajte i ostale tekstove objavljene u rubrici Poezija.

Možda će vas interesovati i:

Katarina Fiamengo, poezija

Related posts

Irena Skopljak Barić, Prva od takvih noći

Libartes

Vladimir Grozdanić, Poezija

Nikolina Todorović, Iza sna

Libartes