Image default
Poezija

Tihana Smiljanić, Želeti

Želeti

maštam o
jeftinim pistaćima
jeftinim stanovima
prstima koji vuku liniju
duž mog tela
iscrtavaju ga u trima dimenzijama
u kojim ne postoji ništa drugo
sem te linije
i tih prstiju
prsti ne pripadaju nikome
kad tako maštam, ne boli
i ne mogu da se razočaram

ljudima koji su nežni
taman koliko treba
ni premalo, da ti nekad bude neprijatno
što se neko brecnuo
kad bi samo mogla da prestaneš da suziš
na svaki povišen ton!
ni previše
ne želiš da ti neko silom upada u život
i raskomoti se kao da si mu rekla
uzmi ove papuče
osećaj se kao kod svoje kuće
a nisi
ćutala si

maštam o aerodromima
gužvi
kafićima
kuckanju čaša u podne
oduvek sam želela da budem osoba
koja pije mimoze
naručila sam jednom
pa su mi se smejali
što uz lososa za doručak
(ostali su jeli prženice)
sad još pijem i alkohol

maštam o moru
mesec dana mora
ne nosim laptop
dobro se štitim kremom za sunčanje
a ipak sam stalno mokra i slana
vreme nema značenje
nikad nisam bila toliko na moru
bila sam dete devedesetih
a ni posle nismo imali toliko novca
danas nemam toliko odmora
da idem na more
i u sve gradove koje volim
moram da biram
ma, kao da je i to more nešto posebno

maštam o sebi
kakva želim da budem
nekad sam skoro ista
a nekad neko sasvim drugi


Kad boli

što se nikad nisam drogirala
nisam, jer sam čitala Kristijanu F
u četvrtom osnovne
a posle i Trainspotting
u teoriji znam da ništa nije tako važno
kao sledeće pucanje heroinom
koje ti briše pamet i osećanja
tako mi sad nešto treba da izbriše
ne znam nijednog dilera

što se nisam opijala kao u filmovima
gde je u stanu mrak
oko junaka flaše
a on u ćošku
trese pepeo na parket
otupljuje bol

što nisam sklona depresiji
i zašto moji neurotransmiteri rade kako treba
da sednem u sobu i ostanem tu šest meseci
da mi bude najgore ali da znam
do hemije je
pa mi hemija može i pomoći
ako poželim

što toliko volim život
da kad je loš
moram da čekam da prođe
i sve da osetim


Tihana Smiljanić (1988) diplomirana je filološkinja opšte lingvistike. Selila se preko dvadeset puta u poslednjih deset godina, a trenutno živi u Beogradu. Bavi se digitalnim marketingom. Pohađa radionicu kreativnog pisanja Udruženja Hila i piše poeziju i kratke priče.


Naslovna slika: Veljko Valjarević

Related posts

Lara Mitraković, Zatvori usta kad ide val

Libartes

Patrizia Cavalli, Moje pjesme neće promijeniti svijet

Šuruk Hamud, Poezija