Sa engleskog prevela Ivana Bošnjak
Izgubljena zemlja
Imam dvije kćeri.
One su sve što sam ikada željela od zemlje.
Ili gotovo sve.
Željela sam i jedan komad tla:
Jedan grad zarobljen među brdima. Jednu gradsku rijeku.
Otok u svomu elementu.
Tako da sam mogla reći moje. Samo moje.
I misliti tako.
Sada su odrasle i daleko su
i samo sjećanje
postalo je emigrant
lutajući mjestom
gdje se ljubav maskira u pejzaž:
Gdje su brda
boje dječjih očiju,
gdje su moja djeca daljine, horizonti:
Noću,
na rubu sna
mogu vidjeti obalu Dublinskoga zaljeva.
Njegovo stjenovito prostiranje i granitno pristanište.
Jesu li ovako, pitam se
oni to zasigurno vidjeli,
povlačeći se na poštanski brod u sumrak,
dok je sjena padala
na sve što su morali napustiti?
I što će voljeti zauvijek?
I onda
zamišljam sebe
na kopnenoj željeznici toga broda
tražeći zadnji pogled ruke.
Vidim sebe
na podzemnoj strani te vode,
tama brzo navire, govoreći
sva imena koja znam za izgubljenu zemlju:
Irska. Odsustvo. Kći.
Majka Irska
U početku
bila sam zemlja.
Ležim na leđima da budem polja
a kada sam se okrenula
na svoju stranu
bila sam brdo
ispod zamrznutih zvijezda.
Nisam vidjela.
Bila sam viđena.
Noću i danju
riječi su padale na mene.
Sjeme. Kišne kapi.
Strugotine mraza.
Od jedne od njih
naučila sam svoje ime.
Ustala sam. Zapamtila sam ga.
Sada sam mogla ispričati svoju priču.
Bila je drugačija
od priče ispričane o meni.
I sada je isto
bilo proljeće.
Ja sam mogla vidjeti ranu koju sam ostavila
na zemlji napustivši je.
Ja sam putovala zapadno.
Stigavši tamo,
ja sam gledala s toliko ljubavi
svako polje
dok je otkrivalo
svoj zahrđali kotač i postolje za kolica
i kao žutolovke –
u svijetlim daljinama
ja sam bila
da me nisu razumjeli.
Vrati se k nama
oni su rekli
Vjerujte mi ja sam šapnula.
Evan Boland (Eavan Boland) – jedna od poznatijih irskih savremenih pesnikinja i feministkinja. Rođena je 1944. u Dablinu. Otac joj je bio diplomata, a majka slikarka. Studirala je engleski i latinski jezik najpre u Dablinu, a zatim u Londonu i Njujorku. Objavila je nekoliko zbirki poezije, zbirku eseja i kratke proze kao i antologiju nemačkih pesnikinja. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada. U svojoj poeziji vrlo često ističe pitanje irskog nacionalnog identiteta i položaj žena u irskom društvu. Trenutno živi i radi u Stanfordu kao univerzitetski profesor kreativnog pisanja.
Ivana Bošnjak (Split, 1993.) magistrirala je hrvatski i engleski jezik te književnost na Sveučilištu u Splitu. Dugogodišnja je članica uredništva časopisa za književnost i kulturu The Split Mind. Jedna je od osnivačica Udruge The Split Mind u sklopu koje aktivno sudjeluje u organizaciji književnih susreta, čiji je cilj omogućiti mladim i neafirmiranim autorima predstavljanje široj publici. Prevodi poeziju s engleskoga na hrvatski jezik te i sama piše pjesme.
Ovaj članak je objavljen u martu 2020. godine, u okviru temata Irski Libartes.
Pročitajte ostale tekstove objavljene u rubrici Poezija.