IZMEĐU JEZIKA
(politika eko-poetike 1)
Želim napisati pjesmu u
Trieru
Dramski glas: u kakvim to selima,
u kakvim to gradovima
u kakvim to naseljima
živimo
Vrtovi: zen-vrtovi, vijećnice
volja za moć [politika jezika]
INTERMEZZO
Njemački u austrijskom kontekstu
holandski kao mješavina
njemačkog i francuskog
Dramski glas: u kakvim to gradovima,
u kakvim to kupeima
nastanbama
naseobinama
živimo
i koga ekologija zanima
u pjesmama
TRANQUILITY – kako pjesma/pjesen
pjesničkim sredstima
postiže TRANQUILITY
U KOJIM TO SELIMA, GRADOVIMA
NASEOBINAMA NASTAMBAMA
Opustelim
Opustošenim ŽIVIMO
u kojima baštama VRTOVIMA
vrtlozima pustinje ŽIVIMO
TRANQUILLA
TRANQULITY
kojim to pjesničim sredstvima
postižeš
sugerišeš
GOVOR LJUBAVI
GOVOR PRIJATELJSTVA
ili samo i jedino
tajkunski, patrijarhalni
neoliberalni, tajkunski
GOVOR MRŽNJE
GOVOR NASILJA
i nekako neizbježno i začudno preda mnom iskrsava rusko-američka pjesnička
veza
dok zadivljeno gledam u rusko dvojezično izdanje pjesama Clarka Coolidgea
Александр Уланов mi sa ponosom pokazuje ogromno izdanje koje je uredio
diljem ovog dlana dolinom i dolcem na dolu
kopam po ruševinama riječi
kopaj po ruševinama riječi
BOLA
Pisati pjesme u Tieru
o dokumentarnoj poeziji
o valovima
o pčelicama
o bolovima
i bubama / bubicama
koje izmuiru
extinction
o pesticidima
o drevnim najdrevnijim običajima mladih naroda
o bolu onih pritisnutih šapama novopečenih tajkuna
Dramski glas: ispod mena meadow
(polje
poljana)
brodovi
sleeping
across
moj hotel
neobična osećanja ili još neobičnija sećanja
bude
ruski sa nemačkim akcentom
nemački sa mađarskim akcentom
engleski sa južnoslovenskim akcentom
engleski sa svim različitim artikulacijama, tonalitetima, melodijama svih jezika oko nas
ZIMA
ZIMA
ZIMA I LETO LETO LETO
LEPLJENKA
(engleski kao transnacionalni jezik)
moja ruka
kruži po papiru
vrh olovke
ispisuje stranice
(na skupu čitam iz rukom pisanog teksta)
veoma romantično
veoma arhaično
veoma (a)politično
plivanje u prostoru
kupanje u punoći
u budističkoj prašumi
zabrinuti smo za sudbinu Evrope
Platno je potonulo
U BIJELU PJENU
mora
i poslednja kap klizi sa jezika
koji se drobi
na čestice
prašine
zagađenja
elementarne čestice
prašine
čađi
elektrona
radiokativnih čestica
cunamija
erupcije vulkana
patnje i boli
morski ježevi nakosrtešeni u vodi
ježić na šumskoj stazi
na autoputu
na raskrsnicama
raskršćima
tražim
tragam za jezikom
koga više nema
(“za pjesnika je taj jezik postao jezik sjećanja”)
[svi izumrli jezici hrupe u mom sjećanju]
sive čestice pepela
sive čestice pahulja
praha
radioaktivnog praha
padaju po nama
rasuto po parkovima LIŠĆE
PUZAVICE
PAKLENE STAZE
Ili Danteov pakao
i popločani podovi
ZAMAH I PAD
Pad u bezdan kapitala
Skliznemo u taj bezdan
vrt ili vrtlozi JEZIKA
RATA
Na rubu jezika
(EXkURZ: neobična je ta poezija koja ne govori ni o čemu kao prazan list papira kao nemost kao govor na jezicima koje više niko ne razume [dramski glas izranja iz muka mraka: ili kojim sada svi njim govorimo] kao kapital koji nas potčinjava svojim neprozirnim zakonima kao žena bomba migrantkinja teroristkinja pjesnikinja kao ŠUM
ŠUME
BOROVA
MORA
I OPOJNIH MIRISA MEDITERANA)
Dramski glas: Jadrankice i Dubravkice
okolišaju u svojoj
žudnji za morem
jer šetnja obalom izvire iz magle što uzdiže se lagano
uzdahom koji obmotava obalu mekim dahom
puzavice
zrak se zrnasto
račva
zrak se zrakasto / zračno / prozračno
račva ruševine obuhvati kao što razorno dejstvo rata ostavlja pustoš krajolike bez ljudi i bez materijalnih tragova o životu SAMO MRŽNJA ODZVANJA u napuštenim staništima u kojima nema više ni ljudi ni biljaka ni životinja ni kamenjara ni praha zemaljskog
a iz daljine krik galeba
otopljeni glečeri
laste što kriče iznad kuća I lete u krug u prostoru između gradskih zgrada
baroknih gradskih zgrada u
područjima u kojima baroka nikada nije bilo
ili se uništavao u naletima hordi koje pljačkaju i pale sve pred sobom
na oknu
ili na doku
na molu
ili u dolu
NEŠTO ME U TIŠINI VRAĆA NA POČETAK JEZIČKIH IGARA
UDAH I IZDAH
UDAH I IZDAH
UDAH I IZDAH
laku noć
drago more
laku noć
draga noći
Laku noć
draga zoro
draga reči
LAKU NOĆ
NAVLAČIM ZAVESE
I ODLAZIM IZ
OVE SPISAETLJSKE SCENE
U HOTELSKOJ SOBI U TRIERU
ZAVESA
Trier, 2. 5. 2019. Beograd, 10. 8. 2019.
Dubravka Đurić (Dubrovnik, 1961) feministička pesnikinja, teoretičarka eksperimentalne poezije i medija, prevoditeljka i performerka. Redovna je profesorka na Fakultetu za medije i komunikacije Univerziteta Singidunum. Diplomirala i magistrirala na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu, doktorirala na Katedri za englesku književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu na amerikanističkoj temi. Objavila je 7 zbirki pesama i 5 studija o američkoj i srpskoj poeziji. Osamdesetih je bila članica neformalne teorijsko-umetničke Zajednice za istraživanje prostora. Jedna je od četiri osnivačice i urednica časopisa za žensku književnost i kulturu ProFemina. Predavala je u Centru za ženske studije. Inicirala i vodila Ažinovu školu poezije i teorije. Sa Biljanom D. Obradović uredila antologiju Cat Painters: An Anthology of Serbian Poetry (New Orleans 2016), sa Miškom Šuvakovićem uredila knjigu Impossible Histories – Avant-Garde, Neo-Avant-Garde and Post-Avant-Garde in Yugoslavia 1918–1991 (MIT Press, 2003, 2006), sa Vladimirom Kopiclom uredila i prevela antologiju novije američke poezije Novi pesnički poredak (2001), a sam mlađim pesnikinjama uredila antologiju Diskurzivna tela poezije: Poezija i autopoetike nove generacije pesnikinja (Beograd, 2004). Poezija joj je prevedena na engleski, italijanski, poljski, mađarski, slovenački, bugarski i albanski jezik. Živi i radi u Beogradu.