Ako se desi Apokalipsa
Mene će zaobići
Jer sam još na rođenju
Obilježena biljegom opstajanja,
Hodajući putevima plača
Moji tabani ispucali
Ostavljaše krvave tragove
Stazama bola,
A zore su me zaticale
Kao ranjenu zvijer
U kavezu nespokoja,
Više mi ni trešnjin cvijet
Ne pruža utjehu.
A tebi?
A meni još uvijek zime umiru,
Još mi cvjetaju trešnje,
konji vrani,
konji razigrani po Bukovcu jure
a onaj dud još stoji
pa ćebe, nebo plavo, pa oblaci bjeli
crna kafa i njen osmjeh
u rukama je držala zeca s povrijeđenom nogom
bila je smješna,
govorila bez prestanka
a ja sam slušao
voleo da je slušam
voleo njen glas,
voleo i tog zeca,
ah šta sam voleo da sam on
da me tako drži i s ljubavlju gleda.
Bijeli oblaci gore jure
zar je moguće da se sve to izgubi
ptice u letu šapću
vrijeme je blizu.
Dobro je to prijatelju
Što cvijet trešnje
Još uvijek mirisom budi
Tvoje zaspale snove,
Ja sam odavno prestala
Da se grijem na ugarcima,
Ne čistim više
Ranu poraza,
Ne prepoznajem se u sjenci,
Ogledala sam polomila,
Odbacujem juče,
Neka zarastaju sjećanja
Odustajem od nadanja
I spremno čekam
Bez prtljaga.
Ja bih da ponesem zeca
da ponesem njen osmjeh
i dodir njenog dlana
ne želim da prihvatim kraj
čak i ako je novi početak
čak i ako obećava beskraj
ja ne zelim da svjet nestane
pa ja volim,
ja želim da traje
dok god ima ljubavi
dudovi zreli opet padaju
bjeli zečevi se igraju…
Branka Vojinović Jegdić: rođena je u Pljevljima 1962. godine. Živi i radi u Podgorici. Piše savremenu poeziju, poeziju za djecu, haiku, prozu, aforizme, satirične priče, prikaze knjiga. Objavljuje u mnogim listovima i časopisima u štampanom i elektronskom obliku a neki od njih su: Svitak, Mostovi, Avlija, Odzivi, Književni kutak,. Za svoj rad više puta je nagrađivana. Objavila je dve zbirke poezije pod nazivom I tamo me ima i Ostajem u pjesmi.