Image default
Poezija

Christos Armando Gezos, Hodanje

hodanje

Na nozi mi je ogromna rana,
svi koji su je izbliza pogledali
upali su unutra.

List mi je vjekovima nosio gradove
zato grebem cestu dok hodam.

Ipak, postoje i neke prednosti:
kad sam žedan
dohvatim vatrogasca iz džepa
pekara kad sam gladan.

Ponekad naiđem na ljude koji mi se svide:
farmera koji je ostavio ženu
i jebe svoje drvo masline noću
dijete koje je pobjeglo od kuće
i sad spava u špilji
nadajući se da nikad neće ostarjeti —
ali većinu vremena svima koje srećem govorim
priđi bliže dođi dođi dođi
pokazat ću ti veliku pukotinu
koja zjapi preko moje desne noge.

Slušaj me:
pljujem svoje zube na zemlju
kao da su kralješci
razdiru me dok iznova klijaju u mojim leđima
ipak
radi sreće koju osjetim svaki put
kad vidim novu petu kako nestaje u mom tijelu
svo se ovo hodanje
i ove neprospavane godine isplate.

Neki uporno pitaju
«zašto jaučeš?»
drugi «hej, poštaru,
gdje si izgubio torbu?»
Odgovaram
«Nema smisla da od mene očekujete poštu
svako pismo koje sam držao u ruci
odmah se pretvorilo u pepeo».

Kad padnem, neće to biti od umora
nego jer će mi biti muka od hodanja.


Christos Armando Gezos je rođen 1988. u Albaniji i odrastao u Grčkoj. Diplomirao je geodeziju na Nacionalnom tehničkom sveučilištu u Ateni. Objavio je jednu zbirku poezije (Državna nagrada za prvu knjigu 2013.), dva romana, knjigu kratkih priča i slikovnicu za djecu. Rad mu je predstavljen u mnogim antologijama te je predstavljao Grčku na međunarodnim sajmovima knjiga. Sudjelovao je na međunarodnom program rezidencija “Odisejevo utočište” 2018. i 2019. godine na Mljetu, u  Ljubljani i u Larisi.


Autor naslovne fotografije: Milomir Kovačević Strašni

Povezani članci

Goran Milaković, Salve regina

Siniša Stojanović, Strah od vukova

Srđan Sandić, Fragmenti

Ostavite komentar