Rodoslov
obračunavam se danas
sa zločincima iz svog rodoslova
bišćem ih brižno
sakupljam književnu građu
posvuda tanjež
tek jedan daidža domobran
a i on pijanac i budala
do koje niko nije previše držao
ostalo sve – pobožni čestiti težak
od slabog interesa za rat
ako već mora –
onda uvijek radije žrtva
s očeve strane tek malo bolje
kabadahije, kavgadžije, šverceri
i poneki sitni lopov
ali u ratu – ako su ikako mogli – dezerteri
sva porodična robijanja
sasvim neslavna –
ukradeni auto džeparenje
pokoja vila u njemačkoj
nešto književnog potencijala
ima tek jedan rođak – vozač tramvaja –
koji je nekog nesretnog pješaka
odležao u foči
nikad vojskovođe
nikad heroji
generali
nikad borci za svetinje
o moji lijepi promašeni preci
o vaši mali beznačajni životi
koje nikad neću trampiti za književnu slavu
kako mi samo grudi punite ponosom
kako mi dajete snagu
da hodam uzdignute glave
Tijelo se smije i piše pjesmu
tijelo me je izdalo
na sve zamislive načine
i nikako da mu ponestane ideja
otiče puše se i peruta
koči zapinje krivi
krvari po svojoj volji
kreativno je – ko mi je kriv
ja nemam tijelo
ja jesam svoje tijelo
pročitala sam tu rečenicu naglas
moje tijelo se nasmijalo od srca
preko pluća bubrega i jajnika
pa sve do debelog crijeva
sjelo je i o tome
napisalo ovu pjesmu
Domovina
Priroda, uspomene, ljudi. Sve što imam i što
volim, sve je tu.
Ovdje se govori jezik
na kojem sanjam
ljubim
i smišljam
kalambure.
Jezik
koji ima ime
za svaki
moj
strah.
Ovdje su majka
i nana
i njena majka
i stara ja
do u ko zna koje koljeno.
Ovdje… U ovom lijevku.
Treba se samo čvrsto držati za rub.
Samo se danonoćno treba.
Čvrsto držati.
Za rub.
Alipašino
Mi smo djeca iz naselja
koja se nikad neće naći
na razglednicama.
U naš kraj turisti ne zalaze.
Mi ne dobivamo predsjedničke izbore u drugom krugu.
I nijedan jezik ne govorimo bolje nego maternji.
Ne znamo da imamo braću blizance
u svim gradovima svijeta.
U naš kraj turisti ne zalaze.
Ovdje ništa nije znamenito:
osnovna škola,
samoposluga, i jedan stari orah odavno posječen.
U naš kraj turisti ne zalaze.
I nemamo im pokazati ništa.
Osim sebe.
Američki prijatelji
Ne volim karnevale.
Bojim se mraka.
Guše me sobe bez prozora.
Ne jedem fast – food.
Rijetko nosim crvene ruževe.
Bilo bi lijepo umrijeti danas, zar ne?
Šta god da kažem
oni pitaju:
A šta misliš,
je l’ to zbog rata?
Poetesa u trolejbusu
U ruci blitva, mlijeko i hljeb,
o drugoj umorna visi,
a trećom daleka brda
miluje, blago…
Kič meč
u lijevom uglu sam ja
civilna žrtva granatiranja
u crvenim gaćicama
super teška kategorija
udaram super gnjevno
garantovano bez oporavka
u desnom uglu
žrtva silovanja
ali grupnog
naš meč je
do istrebljenja
ispred ringa već čekaju
raseljeni
porodice ubijenih
i preživjele žrtve strijeljanja
misliš da je ovo kič?
kič su snovi siromašnih
umjetnost ulice
u primanju
i zadavanju udaraca
istina ima kiča
nema privilegija
samo surova snaga
samo zubi, pljuvačka
i nisko kad se može
kiča u ringu ima
u našim svjetlucavim šorcevima
i u pompeznom glasu
najavljivača
koji pretjerano naglašava svaki slog
A-U-DE-SNOM-U-GLU-
BEZ-IZ-GU-BLJE-NE-BOR-BE
ja sam izgubio nogu
ja sam izgubio oca
ja sam strijeljana
meni su ubili dijete meni dvoje
naš meč niko ne prenosi
mi se borimo ilegalno
i zavidimo psima:
njihove borbe su
prava atrakcija
na njima se
to će ti svako reći
okreću prave pare
Adisa Bašić– rođena 1979. u Sarajevu. Diplomirala je komparativnu književnost i bibliotekarstvo, magistrirala ljudska prava i demokraciju. Pohađala je doktorski studij na Univerzitetu u Grazu gdje je i odbranila doktorsku disertaciju pod nazivom “Komički pristup erotskoj ljubavi u odabranoj južnoslavenskoj lirici”.
Objavila je pet zbirki pjesama, Havine rečenice (1999.), Trauma market (2004.), Promotivni spot za moju domovinu (2011.), Motel neznanih junaka (2014.) i Košćela (2021.). Njena poezija uvrštena je u sve novije izbore bh. pjesništva. A ti zaključaj: priče o ljubavima i brakovima (2017.) je njena prva prozna knjiga.
Docentica je na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Predaje predmete Poezija i Kreativno pisanje. Godinama je pisala književnu kritiku za sedmičnik Slobodna Bosna.