Image default
Proza

Nikolina Todorović, Ovnova glava

Ovnova glava

Piše: Nikolina Todorović

Jutros sam se probudila u odvratnijem osjećaju nego jučer. Jučer sam bila niko. Danas sam neko.Jučer nisam imala menstruaciju. Danas je imam. To je dobra stvar. Najbolja. Pročiščavaš se, pripremaš se. Tvoje tijelo se sprema. Sprema se za sve ono što se očekuje od tebe i ono što se podrazumijeva.

Ali sve ima svoju cijenu. Tvoje tijelo ludi, divlja, uzima sve najbolje. Tvoje tijelo stari i ponovo se obnavlja. Ti mu ne smiješ dozvoliti da prestari, pređe vremenski limit, presahne i ispari niz slivnik. Moraš sve ispočetka. Otkucava. Iz mjeseca u mjesec. Što više čekaš ti si beskorisnija.Krv treba biti svježa, mlada i drečava. Za žrtvovanje to je pravilo.

Valja pripremiti dobar i bogat ručak za ono što se očekuje. Valja svaki mjesec, svaki dan, pripremiti i servirati barem jedan dobar i krvav ručak. Žrtvovati sebe. Žrtvovati drugog. Sve je to lako i bezbolno. Nikakav tajni recept, samo nekaje s ljubavlju. Šta god to značilo.

Valja ovna hraniti, pripremati – mjesecima, godinama. A onda ga žrtvovati i spremiti u čast života, u čast najbližih, nerođenih, rođenih, i onog Gore, i onog Tamo i Onog iz komšiluka…

Moraš se pripremiti. Ti. Drugi ne moraju. Ti moraš naoštriti noževe, spremiti tanjire, spremiti ubruse, spremiti toplu vodu. I gledati. Moraš gledati, spremiti se, čekati. Gledati dok krv ne poteče, dok se ne slije, dok ne natopi zemlju. Moraš se saprati, promijeniti ubruse, očistiti noževe, izrezati i podijeliti meso, pripremiti ručak.

Moraš pustiti da se slije, da se pripremi, da se preda. Jer tako nastaje novi život. Onaj za koji su se sve žene spremale, učile i žrtvovale.

Ti šutiš. Samo ti šutiši drhtiš dok gledaš glavu iz koje curi žrtvovana krv. Jer samo ti znaš:

Ženski reproduktivni sistem nije ništa drugačiji od ovnove glave.

Preslikana.

Glavuša za produžetak života i užitak nepca.


Nikolina Todorović, rođena u Sarajevu 1995. godine. Studentica master studija Komparativne književnosti u Sarajevu. Diplomirala 2018. godine na temu Groteska i groteskno u Gogoljevom romanu Mrtve duše i drami Revizor. Završila je srednju Muzičku školu u Sarajevu i time stekla zvanje muzičara općeg smjera. Jedna od njenih vokacija je solo pjevanje i izvođenje raznih muzičkih žanrova. Piše poeziju, prozu i eseje. Okušala se i u pisanju dramatizacija. Do sada je svoje radoveo bjavljivala na svim važnijm regionalnim portalima i časopisima.Također, njena poezija je uvrštena u nekoliko zajedničkih zbirki mladih autorica i autora.Trenutno je okupirana istraživanjem za magistarski rad na temu Memorija i fotografija u književnosti.


Ovaj članak je objavljen u septembru 2020, u okviru temata TELO.


Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Proza.

Povezani članci

Ana Seferović – Posledice usamljenosti

Tijana Rakočević, U zemlji besmrtnih

Anđela Pendić, Dva pisma

Ostavite komentar