Image default
Poezija

Željana Vukanac, Nežnost

nežnost 1

među našim otkucajima izbija tišina
dum-dum // dum-dum
žutim mrljama u očima izmiče značenje
neka pesma poluton tačka za dužu notu
listam rečnik šta znače oči

grlim mentu u tvom jutarnjem kupanju
čist veš i neki fragment gradilišta u zoru
amazon u kafi kada prođeš

spuštam obraz da osetim kožu
na kojoj si sedeo toplo uleglo disanje stolice
milujem između izdisaja
beton je oblak
i noge meka unutrašnjost meduze

odgovori su udice
od kojih se zagrcnem kad ti priđem
senke u tvojim ušima podnožja peščanih dina
na kraju dugog letnjeg dana
zastaću na zavoju pod nosem

pre nego što počne usna
i sve upropasti


nežnost 0

šaka je široka
razlije se po stolu kao hobotnica
pipak latica
voli me? ne voli me?

sigurno ne zamišlja sebe u dlanu
na livadi u maju
kamenčić probija stratosferu
i vraća se posred čela

sigurno ne zamišlja volane haljine
u baštenskoj kući
na ekserima u daskama
raznoseći je u bezglas

sigurno ne zamišlja belu šnalu
crvenom u oku


Željana Vukanac – rođena je 1990. u Zadru. Živela je u Žegaru, Obrovcu, Obiliću i Beogradu, gde je završila V beogradsku gimnaziju, osnovne i master studije Srpske književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Prva zbirka poezije „Prostori“ (2019) nagrađena je prvom nagradom književnog konkursa „Mak Dizdar“ u Stocu, 2018. Radila je kao nastavnica srpskog jezika i književnosti. U martu 2019. nastavlja studije u Kelnu. Većinom živi kao književni junak.


Ovaj članak je objavljen u septembru 2020, u okviru temata TELO.


Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.

Related posts

Alen Brlek, Poezija

Libartes

Nikola Radić, Madlene i stene

Snježana Vračar Mihelač, Nadigrati samoću