Image default
Poezija

Antej Jelenić, Poezija

Kritični susreti

Zalijevam dolinu tropa
orahovcem s usirenim mlijekom
evociram ideal tebe kao
paleontolog davna vremena

nekada si imala koronu
i moć poigravanja dimenzijama
neeuklidskog prostora

nekada su tvoji pokreti organizirali
čestice tvoje nježne aureole
u tek izmišljene jezike
i neponovljive načine razmišljanja

nekada su tvoji pogledi bili satkani od
zvukova uspavanke
drevne polifonije biljaka

nekada je asimetrija tvojih dojki
dok ležiš
remetila kozmos
kao kvantni kaos

nekada si razumjela nedosljednost
mojih dodira
i sintaktičkih
kakofonija

nekada si se taktilno sporazumijevala
s nebeskim tijelima
i tješila sunca na samrti

tvoje biće u meni još evoluira
iako sam te davno nehotice ubio
Uz tvoje balzamirano tijelo
prebirati ću prosute zlatne spirale
I čekati
Dok me za ruku ne odvede crnokosa kurva
grimiznih usana umazanih vriskom
zmijskim stiskom odvući će me daleko
u titanski polis rasapa duha
dekonstruirati ćemo zbilju
u maniri drevnih bića
kopulirati ćemo s mrakom
u ekscesu groteske
Mrsit će se naša tijela kao psovke
dok nas hrani nektar neo-mazohizma
Naši hibridni organizmi
iznjedrit će nova spolovila
naša ljubav
ljubav dviju prekomjernih lucidnosti
suočenih kao dva zrcala
tvoriti će neponovljivu romanesknu
mrežu
beskonačnu i zasljepljujuću

plod naše ljubavi
posramit će čovječanstvo
i uništiti ga kao što je kromanjonac uništio
neandertalca


Pozivnica

Uzmi moj dlan od finog kvarca
vodim te u kraljevstvo samoće
obuci nešto toplo od nerca
da ne umreš od hladnoće
Kraljevstvo je duboko ispod zemlje
ispod tisućitog sloja iluzije ljepote
kada te obaspe istinosno inje
ne boj se sivila i strahote
Sjeti se, odavno smo mrtvi
najgore je daleko iza nas
samo osluškuj kako zidovi
reflektiraju naše korake i glas
Drži čvrsto moj pješčani dlan
dok te vodim kroz poroznu tminu
za povratak je već kasno
istražimo pustu građevinu
Istina je ovdje toliko blizu
da je možeš opipati
vječnost je pred našim nogama
nemoj zaspati
Predmeti kao duhovi blještavi i odvratni
smrznuti dok se svijet stvarao
dok smo živjeli životom samoubojice
tok vremena je ovdje stajao
Čak kada istražimo i zadnji kutak
samotne palače bez ijednog čuda
život će nas i dalje trgati
ali sasvim nježno kao bijesni buda


Suglasnici sreće

Kada sjednemo skupa, razbacani poput kamilice
Na topli krevet zemlje kada legnemo
I pokažemo jedni drugima što nosimo,
Pažljivo odmotamo doživljaj kao naranču,
Oči kada naoštrimo kao divlje dijamante
Vodu naših tijela kada stavimo u zajedničku vatru
I uputimo jedni drugima zvuk osmjeha
Paperje za srce
Bit će kao da se sunce došuljalo među nas
I čistim pokrivačem ogrnulo naša gola tijela
Koja nikada nisu upoznala sjenu

Kada se susretnu smeđi obraz i osunčano rame
Iz velike čežnje svijeta
Nešto će se pomaknuti među nama
Tamo gdje smo sinoć plesali preplašeni
Sakupljat ćemo čaj koji se prosuo
Djeca će doći iz šume
Crna kao kupine nikle u sumrak
Donijet će nevidljive izume
I košare pune ljubavi


Muha

Muha je jednostavno
Sletjela na plažu
Protrljala ruke
I pojebala drugu muhu

Na drugom kraju planine
Odronio se kamenčić
I pokrenuo lavinu komplikacija
Kroz bezazleno pitanje
Čiji je život bolji
Moj ili muhin


Strategije hodanja

Probijam se kroz ljeto i sladoled
Ribari gledaju guzice crncima
Turisti su nabildani kao piletina
Investira se u pristaništa za najveće zločine
Moram razgrtati plastične naočale
Nekakve pribadače, magnete i
Životinje kuhane u dubokom mazutu
Da osvojim trenutak tajanstvenog vremena

Nitko me ne pokušava zavesti cijelim putem do
Uslužne utvrde za kavu
Tamo pretrpavam novine, trgam listove
I guram ih u hlače, sjedim mirno
Ne poznajem više nikoga
Svemir se širi do neizvjesnosti
Strategije revolucije su postale automatske
Nastupilo je vrijeme čekanja
Dana najnižeg sunca
I odumiranja starih prijateljstava
Dolaze dani neumoljivog dahtanja mjeseca
Primiču se stada antilopa i kozoroga
Anarho bijesne bube napuštaju elementarne uloge
Oprašivanja

Nije dovoljno reći: bili smo preslabi
Bili smo i slabiji ali smo sada zaokupljeni
Bankarskim oprostom
I novčanim izlikama za ukočenost
Presnažni smo dok grlimo sami sebe
I pokušavamo se voljeti

Prodavači svih zemalja ujedinite se s konjima
Drevna sila hodanja na našoj je strani


Zemlja obilja

Ovdje stabla rastu u mraku između stijena
Ljudi uzimaju malo i imaju puno

Ovdje životinje dolaze blizu da bi se odmorile
I udisale miris čaja od vjetra

Ovdje zvuk dolazi tih i dubok kao san
I odlazi s vremenom koje je beskonačno

U zemlji obilja ljudi štede vodu od
Teških riječi
Otvaraju usta s valovima
Plešu sa svim suncima
I ruše proroke s malim p u džepu

U zemlji obilja ljudi su snažnije
Životinje od svjetionika
Otoci koji čvrstim rukama
Drže pijesak dna

U toj zemlji ljudi su od zemlje
Zemlja je od riječi
Riječ je spremna
Na dodir bogomoljke

Ovdje ratnici imaju rogove od rogača
Odlaze u lov na razna brda
Na razne horizonte
Paraju kamenjem zrak
Znaju za najdublje jame
Obavljaju rituale
Znaju ukrotiti nemir

Ovdje bića jedu malo
Piju malo
Govore malo
Misle u oceanima


Promjena

Tijela izbušena lošim zamislima
Krše se ulicama nevidljiva kao ogledalo
Radujem se zbog promjene koja ih čeka
Kada buka preraste u šuštanje rijeke
I kada pronađu svoj tok u svim rupicama
Svemira spremno se prepuštajući promjeni
Imena ili prijevoznog vjetra

Čeličnog čela hodaju već godinama
Baš kao ja
Tragajući za instinktom koji će im reći
Kada treba leći a kada jedriti u riječima
Koje kvantno gledajući ne pripadaju nikome
Radujem se promjenama koje u svakome
Trenu titraju kao žice u kljunu ptice
Vidjet ćemo tada svaku od njih
Kao što dan vidi noć
Sve ćemo vidjeti u svakom trenutku
I život će biti žut kao presječena tikva

Zatim dugo vremena nikakve promjene
Neće biti
Naučit ćemo čekati, misliti, postiti
I voljeti


Antej Jelenić (1983), završio gimnaziju i diplomirao na fakultetu elektrotehnike u Splitu. Piše poeziju i kratke priče, a ponekad i društveno-političke eseje. Organizira i sudjeluje na manifestaciji konceptualne umjetnosti Adria Art Annale u sklopu istoimene udruge. Zanimljiva je i “Mreža solidarnosti” – umjetničko-politički projekt s radnicima nekoliko tvornica pred bankrotom na širem području Splita (2012.-2014.) koji je predstavljen na bienalu mladih u Anconi (youtube). Početkom 2020. izlazi mu i prva zbirka poezije “Stalak za svijet”


Ovaj članak je objavljen u decembru 2019, u okviru temata Mitološki Libartes.


Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Poezija.

Related posts

Goran Milaković, Salve regina

Draško Sikimić, Poezija

Zdravko Odorčić, poezija

Libartes