Image default
Poezija

Beni Rulo Nonaski, Grad muva

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Da: potvrđujem da potičem
odakle je sve poteklo,
dupe, rupa, anus sveta.
Jedan mlitavko i eto
naroda, zemlje.
Dijalekat maternji jezik.
Priviđenja Bogorodica i brojanice –
još jedan incident alkoholisanog oca Paskala.
Cvrčanje lambreta*.

Da; dolazim iz mesta
gde more ljubi planine
i orlovi pozdravljaju
nepismenog putnika
koji prezire Jehovine svedoke.

Da, večno–
‘nduja*u srcu –
i nadalje.

* Marka motornih skutera iz Milana.

* ‘Nduja je snažno začinjen premaz od svinjske kobasice iz regije Kalabrija u južnoj Italiji.


****

Ovde se kolje za jedan zlokoban
pogled,
za narušenu čast male maslinaste
dojke,
za čin ljubavi – među
butinama, neophodan –
ovde se ubija.

Kao da to tako mora.

I mir svakom biću dobre volje,
kestenju u šećernom cveću,
slanim Madonama,
predvodnik:
vođa čopora.

Svaki praznik. Poštovanje.


****

Ne postoji dijalektičko objašnjenje.
Koprofagija sastoji se u gutanju
sopstvenih i tuđih govana.

Evoluiramo kako bismo je upražnjavali.

Od sranja dobijaju se
dragocene supstance
za sopstveni život.

Jedno veliko ždranje.*

*Aluzija na francusko-italijanski film La grande abbuffata (Veliko ždranje) u režiji Marka Ferera, u kom se protagonisti prejedaju do smrti.


****

Loši sastojci:
napisane reči vređaju, i
tako pogrdne,
odbačene,
ismejane,
deljene,
kao raseljene i neprimetne
tačke na zapuštenim geografskim kartama
i bunkeri i nostalgije,
biće napuštene.

To je sudbina.
To je zadatak.

Leptiri nisu dugovečni.
Ali
iz nijansi i boja
zaključuju.

*Sa italijanskog prevela Tara Lekić.


Beni Rulo Nonaski je kalabrijski pesnik. Trenutno živi i radi u Monkalijeriju. Bio je finalista i dobitnik brojnih literarnih nagrada, kako u Italiji tako i van nje, uključujući “Premio Internazionale di Poesia, Poseidonia-Paestum”(prva nagrada) i 50esimoFestival di Poesie d’Atene (finalist). Njegove pesme uvrštene su u nekoliko italijanskih antologija kao što su Fili di Parole, G. Perrone Editore; Sotto il cielo di Lampedusa, Rayuela Edizioni; La nostra classe sepolta, cronache poetiche dai mondi del lavoro, Pietre Vive Edizioni i druge. Učesnik je brojnih poetskih čitanja na različitim manifestacijama širom Italije kao što su Festival Internazionale di Poesia u Đenovi, Poesia a Strappo. Pisao je i piše za više književnih onlajn magazina kao što su Nazione Indiana, Carteggi Letterari i Versante Ripido.

Objavio je sledeće knjige pesama:

2017: “La città delle mosche”, Gilgamesh Edizioni;

2013:  “The tears of things”, Berkeley (California), u prevodu pesnika Džeka Hiršmana;

2012: “Imàgenes Trasmundo”, Albeggi Editore;

2010: “Vestito a nozze, carne e trenta  lamette”, GDS Edizioni;

2009: “Nelle trasparenze caotiche di nuvola perpetua”, Edizioni Montag.


Tara Lekić rođena je 1997. u Novom Sadu, gde trenutno pohađa master studije iz francuskog jezika i književnosti. Autorka je zbirke pesama Loše žvake (Karlovačka gimnazija, 2016.), a njene pesme uvršćene su i u zbornike poezije Šraf Sve je poezija, 2020. Polaznica je ARGH-ove radionice kreativnog pisanja, i Pisališta kulturnog centra CK13 u Novom Sadu. Prevodi sa francuskog, italijanskog i engleskog jezika.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Related posts

Patrik Weiss, Dani žalosti

Aleksandra Filipović, Domaći teren

Libartes

Elan Grug Muse, Kartografija

Libartes