Image default
Poezija

Daniela Kocmut, Moja dva jezika

sa nemačkog prevele: Sofija Mišković, Vanesa Vaštag

Moja dva jezika

jedan uvek govori istinu
drugi pokušava da ne laže
jedan je okrenut ka unutra
drugi ka spolja
smenjuju se
stalno
neprekidno
od…
oduvek
jedan živi u drugom
a oba u oboma
zajedno ili razdvojeno
ali jedan bez drugog
ne mogu
ta dva jezika
jedan unutar drugog zapečaćeni
zgusnuti
jedan u drugom opevani
i njihove reči savitljive
deklinirane konjugirane irane
potiskuju se i
istiskuju
spajaju

oni žele da povežu
ali više…
zapravo,
ne samo reči
nego i
ljude.


Za Fabjana

Tvoji prvi i poslednji
stihovi
su tvoje prve i poslednje
reči
u tvojim jezicima
su »Ti«
od A do Š
od početka do kraja
između redova
snovi deteta
koje je između stihova
ostavilo svoje tragove
okružuje nas sa svih strana tvoja senka
koju si nam ostavio
dok si još bio sunce


Jezičnost

Govorili smo
različitim jezicima
zajedničkom
dvojezičnošću
ali nismo rekli sve
nismo jedno drugom ispričali sve
I sve što je na kraju ostalo
je bezjezičnost.


Drvo sna

Lepršanje i zamahivanje krila čavki
podseća pomalo na
zvuk mokrih krpa
ili trešenje veša
pre nego što biva okačen na štrik.
Glasnim zamasima
razbijaju hladnu noć
koja tiho isčezava.
Kada lete ka svom drvu sna
nastaje na trenutak
snažno šuštanje
dok najzad, u tihom sletanju,
svaka od njih u mraku
ne sleti na svoje mesto.


Dvojina

dvoje
koji prvo dvoje jesu
a onda su
dvoje
bili


Kao na papiru

Kao na papirnim brodićima
nosi nas
nekud u nepoznato
u dan ispran solju
koji se nakon centrifugiranja
prethodnih noći
ne može iscediti.
Nikada nisu bile u potpunosti tamne
(dobro je da noći nemaju moć govora)
stopala nam dodiruju vodu
glave vise ka nebu
zvuk talasa nam odzvanja u ušima
talas vrelog vazduha šiba nam po obrazima
koža se suši
grlo gori
reči manjkaju
ne znamo
da li ćemo ikada više osetiti tlo pod nogama
pritom smo sav imetak potrošili na ovo putovanje.


Daniela Kocmut (1980), nagrađivana prevoditeljka i pesnikinja. Rođena u Mariboru, odrastala u Austriji. Završila književno prevođenje, studirala u Dablinu i Gracu. Prevela je brojna dela slovenačke književnosti na nemački jezik, od kojih se posebno ističu prevodi romana dobitnika Evropske nagrade za književnost, Draga Jančara. Nedavno je dobila i važno priznanje grada Maribora za doprinose u kulturi i interkulturna povezivanja. Piše poeziju na slovenačkom i nemačkom jeziku. Živi u Gracu, gde radi kao urednik u uglednom časopisu za književnost Lichtungen.


Autorka naslovne fotografije: Tatjana Šuškić Ninković

Related posts

Merima Mustafić, Poezija

Libartes

Martina Mekatir, Tražim oprost od Lune

Izbor iz rimske lirike