Image default
Intervju

Ida Prester: Zapad ima prednost u civiliziranosti, naša prednost je srce

O mitu, mitologiji i malim i velikim stvarnostima, razgovariali smo sa muzičarkom i voditeljkom Idom Prester.

Razgovor vodila Milena Ilić Mladenović. Fotografije su delo Ive Tanacković

foto: Iva Tanacković

Tema ovog broja časopisa Libartes je Mit. Da li nam je mitologija potrebna danas? Kojim bogovima ljudi današnjice prinose žrtve?

Samo jednom – Dolaru 😊 malo i Euru, kao zamjenskom božanstvu, ali zna se tko je glavni na Olimpu. Čini mi se da je zadnjih godina ljudski rod pohlepniji i opsesivniji nego ikad, a vulgarni materijalizam zavladao svijetom, posebno među mladima. Humanizam je u defanzivi na svim poljima. Tako to valjda ide po sezonama, trenutno ideje solidarnosti, društvo odgovornosti i empatije nisu u modi. Čekamo nove trendove i mitove.

Šta je mitsko u Lollobrigidi, Frau Casio, Maici, i sada u Idi Prester? Šta znači konačno biti Ida u svetu ida?

Mislim da su to sve totalno anti-mitske pojave. Ja se bavim malim pričama o malim ljudima, crtice iz života. Bez glamura, bez seksa, opasnih kola i opće narodnih mitova. Jednostavno ne umem. Kažu mi da publika danas ne želi jednostavnost i prirodnost na pozornici, prejedeni su svega, treba im šok, ludilo, bića s druge planete. Ja nudim sve obratno, mene zanimaju drugi ljudi, pričam priče o njima, angažiram se u svom ambijentu, češće sam ja medij za nekog drugog, nego sama vijest. Bliska sam ljudima, svi mi prilaze stalno, svi su sa mnom na ti. Raduje me ta pozicija, ne bunim se, ali definitivno ne gradim mit ni u kojem pravcu 😊

Foto: Iva Tanacković

Tvoj novi hit Šansa je priča o propuštenim šansama. O pesmama u kojima se uzaludno tražimo. U kojim pesmama se pronalaziš? U kojoj pesmi bi volela da se nađeš?

Ima jedna zabavna anegdota. Slušamo jedan internetski radio koji bira muziku po raznim luckastim žanrovima – muzika za prvi poljubac, muzika za goodbye sex, muzika za rehab i sve tako. Jedan dan muž pustio neku playlistu – genijalna mi je! Predivni ženski vokali, indie pop, malo dancea.. pitam muža koji je to žanr? A on kaže – e moja ti, zato ti nikad nećes uspjet na Balkanu. Žanr se zove – rich girl pop. Uglavnom švedski i britanski bendovi, zanimljivi sintpop aranžmani, kad su ti sve primarne potrebe zadovoljene, kad si bezbrižan i radostan – onda uživaš u toj muzici za skandinavske zemlje. A na balkanu sevdah, bol, alkohol i trap pjesme o kolima, drogi i brendovima koje niko nikad neće imati. Teško se tu pronalazim, ta mitologija mi uopće nije bliska.

Da sada treba da napišeš novu balkansku mitologiju, kakvo bi bilo vrhovno božanstvo?
Srce. Uvijek smo bili narodi sa srcem i dušom, topli i gostoljubivi, ali lakovjerni i povodljivi. Vode nas grubi ljudi. Prodaju nam parole, simbole, idole… na svašta se upecamo, pa potisnemo instinkt. Vjerujem da su ljudi ovdje iskonski dragi i empatični, puno više od nordijskih naroda, recimo. Ali desetljeća zapuštanja i poticanja najgoreg u nama su donijele regres. Zapad ima prednost u civiliziranosti, naša prednost je srce. Samo ga trebamo osloboditi.

 Čest scenario u našem porodičnom domu: deca (3 i 5) kažu: “Mama pusti nam ‘Tiri’ i ja puštam “River Sava”, oni se vrte u skladu sa vašim ritualnim vrtenjem, nastavljajući da đuskaju uz muziku. Kada pišeš muziku, koju publiku imaš na umu?

Neke drage fine ljude. Ljude koji se trude živjeti s osmijehom.

Foto: Iva Tanacković

Imaš li neku jutarnju mantru poput legendarnog “Dobro jutro, lepotice” Ruške Jakić?

Ustajem kad se ustaju djeca, nema vremena za mantre, treba se spremiti hitno za vrtić 🙂.

 

U kojoj meri je mitologizacija (večne) mladosti uzela maha? Šta se, zapravo, sve krije iza onoga “nikad ne bih rekao/la da imaš 40?”

To je jedna stvar koja mi se sviđa u novom dobu. Mislim da je tehnologija donijela veću relaksiranost po tom pitanju. U devedesetima je to bilo stvarno strašno, era super modela koji su s 23 već bili prožvakani i stari. Žene su stvarno vrijedile samo u 20ima, modna industrija je diktirala taj tempo. Danas je nekako instagram čudesno izbrisao njenu moć. Odasvud se pojavljuju luckaste i inspirativne bakice koje ljudi obožavaju. Vidi se da je ta opsjednutost mladošću bila dirigirana izvana, ljudi se identificiraju sa sebi bliskima, a ne teenage lutkama. Bar ja to tako vidim, uopće se ne bojim starenja, ni bora, ni celulita. Mojoj publici to ni najmanje ne smeta, odrastaju i stare zajedno sa mnom, pratimo se i uživamo.

I za kraj – imaš li neki spisak za Deda Mraza?

Ma ništa mi ne treba, stvarno imam sve. Samo da imamo vremena jedni za druge i da smo zdravi. To su jedina dva luksuza koja mi trebaju u ostatku života.


Ovaj intervju je objavljen u decembru 2019, u okviru temata Mitološki Libartes.


Pročitajte sve tekstove objavljene u rubrici Intervju.

Related posts

Nikola Teofilović – Bez igre, život teško može da nosi u sebi radost

Libartes

Harijeta – Ja Gospođine knjige ne čitam, živim ih, koliko se njoj ćefne

Libartes

Adriana Zaharijević – Biti određeni pol je proces, postojanje

Libartes