Image default
Reč i misao

Marija M. Bulatović, Teško je biti filozof, kada si se rodio kao pesnik

TEŠKO JE BITI FILOZOF, KADA SI SE RODIO KAO PESNIK

Tihana Tica. Iščezlo nebo. Kraljevo: Poetikum, 2021, str. 74,  ISBN 978-86-81722-21-3

Piše: Marija M. Bulatović

 

***

Pred čitaocem je prva zbirka poezije autorke mlađe generacije, Tihane Tice (1989), tačno trideset pet pesama– filozofski pregnantan tekst eruditne pesnikinje pod naslovom Iščezlo nebo i uzvišenom predstavom crkvenog svoda vizantijskog stila na koricama. Čini se da baš ta likovna predstava suptilno, vizuelno i idejno, upućuje na sofisticiranost ispredenih tema i motiva, kao i samog pesničkog stava.

Iščezlo nebo (2021) u izdanju kraljevačke izdavačke kuće „Poetikum“ simbolično je  iznedrilo poetsko okrepljenjenaše pesničke literarne scene zahvaljući raznovrsnosti tema, igrarijama sa formom, filozofskim, mitološkim, religijskim i istorijskim slojevima.U zbirci su prisutni paratekstualni segmenti – citati iz Biblije – delovi Jevanjelja i psalama, a koji su opet u izvesnoj hipertektualnoj ulozi kao interptretativni i sugestivni znaci daljeg razumevanja poetskih zapisa. Iščezlo nebo jeste i zbirka ljubavne poezije, i neoromantičarske,i epske, i autorefleksivne poezije sa metapoetskim natruhama – Iščezlo nebo jeste nadasve multižanrovski tekst.

Zbirku otvara pesma „Postajanje pesnikom“, a zatvara pesma „Savremeni Orfej“ razlažući jedno od ključnih pitanja u zbirci – pitanje pisanja pesme i pesničke ontologije („…teško je biti filozof, kada si se rodio kao pesnik..“). Tica zapravo, na izvestan platonistički način, suočava filozofiju i poeziju između kojih provejava snoviđenje istorije. Istorijski sloj teksta koji se prepliće sa religijskim zauzima važno mesto u zbirci. Pesme poput „Žal za carem Dušanom“, „Visoki Dečani“, „Snoviđenje vekova“, „Snoviđenje istorije“ vrlo očito meandriraju tokovima doživljene istorije, kulture sećanja, nacionalnog sentimenta i duboko ličnog i samim tim vrhunski individualnog. Primera radi, poredivši finalne stihove religijsko-istorijski intonirane pesme „Visoki Dečani“ („Naslednicima u amanet ostavili / Iščezlo nebo u kapi krvi“) i ljubavne posvetne pesme naslovljene „S.“, uočavamo najpre motiv iščezlog neba:

Već celu jednu istoriju

Bežim i skrivam se od tebe,

Ali ti me ipak pronalaziš,

Vezan za moje korake

Kao zemlja za ovo nebo

Koje bledi i iščezava.

To „iščezlo nebo“, transcendentnost za kojom se traga u ljubavi, bilo prema drugom biću ili prema ideji, platonski rečeno, ima snažan stepen sakralnosti, pri čemu je sakralnost nevidljiva golim okom, ali suštinski neodvojiva od profanog, od zemlje:

Dušu još nežnu što Ocu su dali.

Zemlji (voljenoj) svoje kosti na čuvanje predali.[mfn]Fragment pesme „Visoki Dečani“.[/mfn]

Međutim, poredeći stihove dveju pesama, pored lajtmotiva iščezavajućeg neba, probija se zrak istorije, pri čemu se istorija, u čitalačkom iskustvu, doživljava i kao protok vremena, i kao priča, narativ o proživljenom osećanju, i kao epoha u izvesnom istoriografskom i duhovnom smislu. Štaviše, istorijsko u zbirci Tihane Tice konvergira u sučeljavanju lokalnog i univerzalnog, što je, u neku ruku, princip kojim se Tica vodi u svom romanu „Ustoličenje jarca“ (2018). Adekvatan primer prethodno rečenog jeste pesma koju navodimo u celosti:

Srećna pesma

Vergilijeva pastorala ispunjena njivom,

Prolećem blagim i rajskim izvorom,

Obučena u ruho Košutnjaka,

Na kome je prolivena krv Mihaila

Obrenovića.

Loša sreća!

Lokalno i univerzalno objedinjeni su na dvostruk način: fikcionalizacijom konteksta i kontekstualizacijom fikcionaliteta. Objedinjujući „strpljenje filozofa“ i „dušu pesnika“, zagledan u kosmos s metafizičkom radoznalošću, lirski subjekt Iščezlog neba postavlja mahom „retorska pitanja“. Zbirka pesama Tihane Tice poziva na zagledanje u vlastiti Abgrundi, parafraziranjem Crnjanskog, raspukline svemira u kojem, ipak, titra jedna zveda –  subjektivnost kao takva „srećno sjedinjena sa svojim manama“, mikroslika poderanogneba.


Marija M. Bulatović (Kraljevo, 1990) diplomirala je i masterirala na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu. Doktorand je na Filološkom fakultetu u Beogradu gde je i angažovana kao istraživač-saradnik. Priprema doktorsku tezu pod naslovom „Filozofski koncept tela Morisa Merlo-Pontija i Rolana Barta kao princip estetske nedovršenosti u ego-dokumentu”. Oblasti istraživanja: filozofija umetnosti, estetika, proučavanje književnosti u interdisciplinarnom kontekstu.


Autorka naslovne slike: Erna Paljevac

Povezani članci

Beketov svet bez Boga, ali i Bog bez sveta

Fragment o fluidnosti

Kraljica Južnog mora (mit sa Centralne Jave)